Glumljenje solidarnosti dok se na našim granicama nezakonito protjeruju ljudi, a o tome komunicira i slavi na WhatsAppu nikom neće zamazati oči. Bilo kakvo spominjanje solidarnosti s izbjeglicama od strane vlasti u situaciji gdje se sedam godina provode sustavna, nezakonita protjerivanja izbjeglica bilo bi smiješno, da nije krajnje žalosno i tragično. Hrvatska Vlada je svoju nesolidarnost, osim sustavnom praksom nezakonitih protjerivanja, pokazala i činjenicom da ne želi primiti niti jednu izbjeglicu u postupku realokacije iz drugih zemalja.

Što znači solidarnost s izbjeglicama? Solidarnost se pokazuje djelima, a ne riječima na nekom okruglom stolu na Europskom trgu. Prvenstveno, osigurati da ljudi imaju pristup sustavu azila, a da je taj sustav učinkovit i pravedan. To je minimum kojeg Vlada nije ispunila niti pokazuje želju da to učini, stoga nema prostora za govorancije o solidarnosti i sigurnosti.

Od kada u Hrvatskoj postoji sustav azila, naše su vlasti pružile međunarodnu zaštitu tek nešto više od 1000 osoba. Ako uzmemo u obzir da je samo prošle godine podneseno 12.872 zahtjeva za azil, ova je brojka tim više žalosna. Od navedenog broja zahtjeva, prošle je godine pružena međunarodna zaštita tek 21 osobi.

Zahtijevamo EU politike, ali i politike naše zemlje koje će biti temeljene na raspodjeli odgovornosti za sustav azila među državama članicama. Zahtijevamo stvarnu solidarnost s izbjeglicama i drugim migrantima. Solidarnost koja se neće odnositi na solidarnost među državama članicama da osobe vraćaju u zemlje porijekla, već solidarnost u pružanju dobrodošlice i utočišta, u pružanju sigurnosti.