Godinu je uz epidemiju i potrese obilježila i eskalacija nasilja i nezakonitih protjerivanja na hrvatskim granicama
Iako će većina 2020. godinu pamtiti po epidemiji koronavirusa, a u Hrvatskoj i po potresima koji su odnijeli živote, ova godina ostat će zapamćena i po teškim kršenjima ljudskih prava na granicama Republike Hrvatske i unutar teritorija. Hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije nije donijelo reformu Zajedničkog sustava azila koja je bila prethodno najavljena, već je dodatno potvrdilo da trenutačni državni vrh podržava politike i prakse na granicama koje podrazumijevaju nasilje i krše načelo non-refoulementa.
Eskalaciji nasilja i nehumanog postupanja prema izbjeglicama svjedočili smo svibnju, kada su objavljene fotografije koje pokazuju fizičko označavanje izbjeglica narančastim sprejem preko cijelog tjemena, za koje izbjeglice svjedoče da je počinila hrvatska policija prilikom nehumanih i nezakonitih protjerivanja s teritorija Republike Hrvatske. Centar za mirovne studije podnio je kaznenu prijavu zbog osnovane sumnje da su hrvatski policajci grubo prekršili svoje zakonske ovlasti, zlouporabili svoj položaj kako bi žrtve, među kojima je bilo i djece, na različite načine mučili, ponižavali i nezakonito protjerali. Uz nanošenje tjelesnih povreda, materijalne štete, patnje i duševne boli, žrtvama su ugrozili goli život nasiljem koje je sezalo i do udaranja glava ljudi vratima policijskog vozila i pucanjem na njih.
O nezakonitom postupanju i ugrožavanju života, govori i najnoviji izvještaj Centra za mirovne studije, Inicijative Dobrodošli i mreže Border Violence Monitoring, koji je tematski fokusiran na nezakonita i nasilna protjerivanja djece i djece bez pratnje. Ovaj izvještaj pokazao je kako hrvatska policija prebija djecu, oduzima im njihove osobne stvari, zatvara ih u policijske kombije po nekoliko sati u kojima ih izlaže ekstremno visokim ili ekstremno niskim temperaturama, koristi vatreno oružje te elektrošokere. Umjesto pružanje sigurnosti najranjivijima, djeca su podvrgnuta nasilju i mučenju na hrvatskim granicama i u hrvatskom teritoriju. Zbog nasilnog i nezakonitog protjerivanja trenutno se protiv Hrvatske vode dva slučaja na Europskom sudu za ljudska prava. Prvi je onaj obitelji tragično preminule šestogodišnje djevojčice Madine Hussiny, a drugi uključuje protjerivanje, nezakonitu detenciju i nečovječno postupanje hrvatske policije prema 17-godišnjem sirijskom dječaku, koji je usprkos traženju azila u Hrvatskoj protjeran u Bosnu i Hercegovinu.
Okrutan slučaj nehumanog i nezakonitog postupanja iz svibnja, nažalost nije bio jedini primjer eskalacije nasilja prema izbjeglicama i drugim migrantima. Tek nekoliko tjedana kasnije osmero naoružanih muškaraca u neoznačenim crnim odorama i s fantomkama na glavi, koji prema opisu koje su dale žrtve vjerojatno pripadaju ili specijalnoj jedinici ili tzv. operativnoj akciji “Koridor” MUP-a, nečovječno su postupali prema osobama u potrazi za zaštitom. Naoružani muškarci u crnom su izbjeglice zavezali za stabla, pucali iz pištolja u blizini njihovih ušiju i pokraj njihovih nogu, premlaćivali ih svime što im se našlo pri ruci te im pod prijetnjom smrću uzeli sve stvari, a na kraju ponižavajuće postupali tako što su trljali majonezu, kečap i šećer u rane koje su im prethodno zadali. Zatim su četvorici policajaca prepustili izbjeglice, od kojih mnogi zbog teških ozljeda nisu mogli hodati te su ih policajci dalje nezakonito protjerali u BIH. Centar za mirovne studije i za ovaj slučaj je podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog osnovane sumnje da su pet sati krvnički mučili, ponižavali i nezakonito protjerali 16 izbjeglica s teritorija Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu.
Novi dokaz o sustavnoj praksi nasilnih i nezakonitih protjerivanja došao je s Upravnog suda u Sloveniji, koji je u svojoj presudi potvrdio da je slovenska policija počinila lančano i nezakonito protjerivanje u kojem je sudjelovala i Hrvatska, a zbog kojeg je osoba koja je u Sloveniji željela tražiti međunarodnu zaštitu - završila u Bosni i Hercegovini.
Već godinama razmatrana i obećana promjena Zajedničkog sustava azila započeta je predstavljanjem novog Pakta o migracijama i azilu Europske unije. Međutim umjesto odmicanja od trenutnih neodrživih i nehumanih politika, novi Pakt usmjerava migracijsku politiku prema eksternalizaciji, protjerivanjima i sekuritizaciji. Pakt naglašava solidarnost kao vrijednost, no radi se isključivo o solidarnosti među državama članica. Solidarnost prema izbjeglicama i drugim migrantima se ne spominje. Uz sve to, nakon višegodišnjih zahtijeva civilnog društva da se uvede neovisni monitoring mehanizam nad policijskim postupanjima u području pristupa sustavu azila, ovaj Pakt predviđa postojanje monitoringa rada policije. No, taj mehanizam daleko je od potrebne neovisnosti jer bi za njegovu uspostavu trebalo biti nadležno upravo ono tijelo nad kojim je potrebno vršiti nadzor. Tako bismo se mogli naći u situaciji u kojoj bi Ministarstvo unutarnjih poslova bilo nadležno za nadzor Ministarstva unutarnjih poslova. EU cjelokupnim Paktom pokazuje kako su solidarnost na papiru, ali da se iza njih krije dubok jaz i figa u džepu.
Važnost uspostave neovisnog monitoring mehanizma potvrdila je i video analiza mreže Border Violence Monitoring koja analizira čin nezakonitog i nasilnog protjerivanja hrvatskih policajaca koji su vidljivi na samoj snimci. Ministarstvo unutarnjih poslova ponovno je odbacilo sve optužbe, tvrdeći kako nema dokaza. Međutim, Centar za mirovne studije proteklih mjeseci kontaktirale su brojne skupine ljudi koje žele tražiti azil i koje se nalaze na hrvatskom teritoriju. Suprotno MUP-ovim tvrdnjama, najčešće se radi o skupinama obitelji s vrlo malom djecom i drugim ranjivim osobama (trudnicama, osobama s invaliditetom). Nakon što smo MUP obavijestili o njihovoj lokaciji, podacima, iskazanoj namjeri za traženjem azila i potrebi za hitnom medicinskom pomoći, često smo u roku od nekoliko sati od istih skupina ljudi u potrazi za sigurnošću obaviješteni kako su im pravo na azil i hitnu pomoć uskraćeni te kako su protjerani na teritorij BiH.
Međunarodni dan ljudskih prava obilježile su još dvije kaznene prijave Centra za mirovne studije. CMS je danas podnio dvije kaznene prijave, za dva odvojena slučaja protiv nepoznatih počinitelja policijskih službenika, zbog osnovane sumnje da su ukupno 13 žrtava, od kojih dvoje djece, držali u detenciji te ih potom predali u ruke desetorici naoružanih muškaraca odjevenih u crne odore, s fantomkama na glavi. Nakon toga muškarci u crnom su žrtve mučili, ponižavali i nezakonito protjerali s teritorija Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, a jednu od žrtvi jedan je od počinitelja i silovao. Radi se o slučaju o kojem je pisao Guardian i Jutarnji list objavio podatke koji pokazuju kako je hrvatska policija nedvojbeno postupala prema navedenim žrtvama.
Kraj 2020. godine obilježila je objava „Crne knjige o pushbackovima” koja sadrži dva sveska i koju su izradili aktivisti mreže Border Violence Monitoring. Crna knjiga dokumentira nasilnu, sustavnu praksu mučenja, nehumanog postupanja i kršenja ljudskih prava osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, a uključuje svjedočanstva 892 grupe izbjeglica i drugih migranata, s iskustvima čak 12,654 osoba - uključujući žene, djecu i obitelji - o povredama koje su im nanijele hrvatske, slovenske, mađarske, talijanske i grčke državne vlasti.
Nažalost, 2020. godina pokazala je da u trenucima najvećih kriza, oni najranjiviji su još više izloženi sustavnom nasilju te da im je gotovo u potpunosti onemogućen pristup sustavu azila. Iz tog razloga važno je beskompromisno progovarati o nasilju i nezakonitim praksama koje se svakodnevno provode na hrvatskim granicama i teritoriju. Centar za mirovne studije će i sljedeće godine pružati podršku žrtvama nasilnih i nezakonitih protjerivanja i aktivno zagovarati za sigurne i legalne puteve, omogućavanje pristupa sustavu međunarodne zaštite te uspostavi neovisnog monitoring mehanizma.
Stoga, u Novoj godini svima želimo mir i želimo Europu solidarnosti!
Cijelo priopćenje možete pronaći i na sljedećem linku.