Prisilne migracije iz Afganistana počele su prije više od 40 godina. Afganistanske izbjeglice predstavljaju jednu od najvećih izbjegličkih populacija na svijetu: trenutno u svijetu ima više od 2,6 milijuna registriranih izbjeglica iz Afganistana.

Od početka godine više od 550 000 Afganistanaca_ki interno je raseljeno zbog sukoba i nesigurnosti. Dok su civili do sada tek sporadično bježali u manjem broju u Afganistanu susjedne zemlje, u kolovozu je situacija eskalirala i očekuje se znatni porast prisilnog iseljavanja stanovništva. Ovo je još jedan bolan podsjetnik kako se ratovi ne mogu riješiti novim ratovima i kako dvadesetogodišnja intervencija SAD-a i NATO saveznika nije popravila situaciju u Afganistanu. Hrvatska je, kao NATO članica, također bila prisutna u Afganistanu - od  2003. do 2020. godine u Afganistanu je boravilo više od 5700 hrvatskih vojnika - zbog čega snosimo suodgovornost za situaciju u kojoj se Afganistanci i Afganistanke trenutno nalaze. Hrvatska je dužna reagirati i pružiti podršku i utočište onima koji bježe iz Afganistana. Smatramo kako bi upravo Hrvatska, kao jedna od zemalja zbog čije je prošlosti EU osmislila mehanizam privremene zaštite, trebala predložiti Komisiji aktivaciju istoga. Aktivacijom mehanizma privremene zaštite EU bi zaštitila sve osobe koje dolaze iz konfliktom zahvaćenih područja, bez obzira na to gdje se trenutno nalaze.  

Većina osoba koje prisilno migriraju iz Afganistana nalaze se u susjednim državama. U Iranu se nalazi 800 000 registriranih izbjeglica i 3 milijuna drugih raseljenih osoba iz Afganistana, dok se u Pakistanu nalazi 1.4 milijuna službeno registriranih izbjeglica i 2 milijuna drugih raseljenih osoba iz Afganistana. Međutim, to nisu zemlje u kojima su afganistanski državljani sigurni od talibana. Na putu prema zapadu, većina afganistanskih izbjeglica zaglavi u Turskoj po 5 ili 10 godina, iako je to zemlja koja nije sigurna, koja ih ne prepoznaje kao izbjeglice, već ih redovito deportira u Afganistan ili protjeruje u Iran. Prema podacima Passport Indexa za prvi kvartal 2021. godine, afganistanska putovnica je najslabija na svijetu - omogućuje djelomičnu mobilnost u 30 država svijeta, dok je za ostalih 168 potrebno ishoditi vizu prije dolaska.

Na razini Europske unije afganistanski tražitelji azila drugi su po brojnosti, odmah iza Sirijaca. U 2020. u Europskoj uniji je azil zatražilo oko 70.000 Sirijaca_ki i 50.000 Afganistanaca_ki. U Hrvatskoj su u prvih šest mjeseci ove godine registrirana 692 tražitelja azila iz Afganistana (384 muškaraca i 308 žena), a u istom je razdoblju u Hrvatskoj odobreno samo 9 azila (nacionalnosti osoba kojima je međunarodna zaštita odobrena nisu javno dostupna informacija). Za razliku od nekih drugih članica EU, Hrvatska je do sada Afganistan smatrala sigurnom zemljom, zbog čega je i stopa priznavanja međunarodnih zaštita Afganistancima_kama bila poražavajuće niska. Također, velik broj osoba koje su svakodnevno i opetovano nezakonito protjerane na granicama Hrvatske i EU upravo su izbjeglice iz Afganistana koje se tendenciozno predstavlja kao ekonomske migrante.

Centar za mirovne studije osobama u potrazi za sigurnošću, uključujući i osobe iz Afganistana, već godinama pruža besplatnu pravnu pomoć, informacije te integracijsku podršku u vidu tečajeva jezika, pronalaska posla i općenite uključenosti u život nove zajednice. Kao udruga ovlaštena za pružanje primarne pravne pomoći, podršku u pristupu azilu pružamo i osobama koje su zaglavile duž balkanske rute i koje već godinama kucaju vrata RH u potrazi za zaštitom, a nailaze na uskraćivanje pristupa azilu i nezakonita i nasilna protjerivanja s granica i iz dubine hrvatskog teritorija. Već godinama upozoravamo kako Afganistan nije sigurna zemlja i zagovaramo nužnost osiguranja zaštite afganistanskim izbjeglicama te ukidanje svih deportacija u Afganistan. Nažalost, bila je potrebna potpuna eskalacija situacije u Afganistanu da šira javnost spozna razmjere sukoba koji se tamo odvijaju već desetljećima. Od talibanskog zauzimanja Kabula, više od 10 zapadnih vlada aktiviralo je evakuaciju afganistanskih građana: suradnika, aktivista, novinara, prevoditelja.

Potičemo Vladu RH da bude još jedan primjer dobre prakse i od nje zahtijevamo:

• Osiguranje spajanja obitelji osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita u RH s članovima obitelji koji se trenutno nalaze u Afganistanu te su u direktnoj životnoj opasnosti zbog ozbiljnih humanitarnih razloga (uz članove uže obitelji, uključiti i druge srodnike; sukladno Zakonu o strancima).
• Osiguranje međunarodne zaštite osobama koje u Hrvatskoj traže azil kao i reviziju aktualnih negativnih rješenja za afganistanske državljane.
• Obustavu readmisija i nezakonitih protjerivanja izbjeglica i drugih migranata u zemlje koje ne jamče pravo na azil i odgovarajuću zaštitu ljudskih prava.
• Ukidanje svih deportacija u Afganistan i službeno očitovanje kako Afganistan nije sigurna zemlja. Sukladno tome, tražimo da se Hrvatska kroz svoje predstavnike u EU založi za hitnu promjenu dosadašnje prakse deportacija u Afganistan ili treće zemlje (poput Turske) iz kojih osobama prijeti deportacija u Afganistan.
• Predlaganje Europskoj komisiji aktivacije mehanizma privremene zaštite na način da sve osobe koje dolaze iz sukobima zahvaćenih područja automatski dobiju zaštitu kojom bi ih se zaštitilo od nasilja, trgovine ljudima i egzistencijalne ugroze. 
• Uključivanje u hitnu i humanu evakuaciju osoba koje strahuju od progona talibana, a koji se ne odnosi samo na Hrvatske i EU državljane te afganistanske državljane koji su surađivali sa zapadnim vlastima, već i na ostale izbjeglice iz Afganistana, s posebnim naglaskom na ranjive skupine poput žena i djevojčica, LGBT osoba, novinara, aktivista za ljudska prava i ostalih posebno ugroženih skupina.
• Uspostavu hitne telefonske linije za informacije o i organiziranje evakuacija.
• Privremenu suspenziju potrebe za vizama afganistanskih državljana te osiguranje sigurnih i legalnih puteva, odnosno facilitiranje ulaska afganistanskih državljana na morskim, zračnim i kopnenim granicama uz osiguranje prisupa azilu uz adekvatno informiranje o pravu na zaštitu.

Vizual: Shamsia Hassani