Interkulturalne prakse - s izbjeglicama i za izbjeglice
Područje u kojem danas živimo 1960-ih godina bilo je mjesto dobrodošlice za ljude koji su dolazili iz dalekih zemalja i kultura, ovdje su studirali, a neki od njih nakon završetka studija ostali te osnovali obitelji. Tada su naši roditelji, djedovi i bake svakodnevno susretali pojedince/ke čija se lica razlikuju od onih koje danas najčešće susrećemo i na koja smo navikli.
Susret današnje mlađe generacije s pojedincima/kama iz afričkih i azijskih zemalja izaziva čuđenje i nepristojne poglede. Takva iskustva imaju pojedinci/ke iz zemalja dalekih hrvatskom društvu, a koji/e danas žive zajedno s nama. Neki/e od njih kažu kako se ponekad dok šeću gradom osjećaju poput slavnih osoba jer vrlo često u njih upiru poglede i prste. Ne zamjeraju to nikome; jasno im je da je hrvatsko društvo prilično homogeno te su svjedočili/e sličnim reakcijama i u vlastitim zemljama prilikom susretanja Europljana. Znaju da je potrebno vrijeme za stvaranje novih navika. Znamo i mi, zbog toga smo i pisali/e tekstove koji stoje pred vama.
Neki/e od nas su i sami/e prije 20-ak godina bili/e izbjeglice, kada smo zbog ratnih sukoba napuštali/e svoje domove i bježali/e na sigurno u susjedne zemlje. Došavši u društva koja su nam bila strana, susretali/e smo se sa sličnim problemima – osjećajem drugosti – iako smo bili/e jednako bijeli/e kao i domicilno stanovništvo. Kada su izbjeglice iz regije (npr. Kosovo) i dalekih zemalja počele stizati u Hrvatsku zbog sukoba koji su se odvijali u njihovim zemljama, postalo je jasno da hrvatsko društvo treba pružati podršku kakva je bila pružana i hrvatskim izbjeglicama. Osim niza zakonskih regulativa i rada na javnim politikama, bilo je važno stvarati temelje dobrodošlice i na samom terenu. Počeci rada s izbjeglicama i tražiteljima/cama azila vezani su uz Šašnu Gredu gdje je bilo prvo Prihvatilište za tražitelje/ice azila u Hrvatskoj, a potom su se nastavili u Kutini i Zagrebu.
Posljednjih 10 godina gradili/e smo iskustvo i prenosili/e ga drugima, kako organizacijama civilnog društva, tako i volonterima i volonterkama. Zajedno smo stvarali/e prostor susreta, dijeljenja, razgovora i razumijevanja te ovom knjižicom želimo ostaviti trag o tom iskustvu. Svejedno, ne želimo da ona ostane samo trag, nego da nas motivira za daljnji rad i doprinese stvaranju interkulturalnosti hrvatskog društva.
Cijelu knjižicu Interkulturalne prakse - s izbjeglicama i za izbjeglice o iskustvima organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga izbjeglicama (tražiteljima/cama azila, azilantima/cama i strancima/kinjama pod supsidijarnom zaštitom) možete pročitati ovdje.
