Preživio je zahvaljujući hrabroj borbi liječnika i četiri teške operacije koje su bile potrebne da mu spase život. 

Niti jedna legalna policijska akcija ne uključuje pucanje nenaoružanoj osobi u leđa, stoga Centar za mirovne studije zahtijeva pravdu i odštetu za mladića koji je zbog policijskog nemara nepovratno izgubio mogućnost da hoda, živi život bez svakodnevnih bolova, da radi i skrbi o sebi bez tuđe pomoći.

Policija je u danima nakon propucavanja nastojala naći način da nađe opravdanje te više puta mijenjala scenarij ovog događaja - konačno se zadržavši na nečemu što nepopularno zovu “slučajno opaljenje”. Takvo opaljenje apsolutno je uvijek nečija greška prouzrokovana nesigurnim i nepravilnim korištenjem - u ovom slučaju policajca koji bi itekako trebao biti obučen za rukovanje vatrenim oružjem. No, upitno je uopće koliko taj zadnji scenarij “drži vodu” s obzirom na to da Amarkhel i svjedoci navode da se radilo o paljbi, a ne jednom “zalutalom” metku. Do današnjeg dana tako nisu preuzeli nikakvu odgovornost, kao da je činjenica da je Amarkheil ovisan o invalidskim kolicima tek puka nesreća a ne posljedica postupaka policajca na dužnosti. 

Amarkhel je vrlo brzo nakon puštanja iz bolnice dobio azil u Hrvatskoj, no nažalost ne i adekvatnu medicinsku skrb te se tu nastavilo okrutno postupanje države prema ovom mladom izbjeglici. Ne samo da je zbog metka ispaljenog iz policijske puške ostao invalid koji trpi svakodnevne bolove, već je smješten u dom za starije i nemoćne u ruralnom području u okolici Varaždina bez adekvatne zdravstvene skrbi, izoliran i okružen starijim osobama s kojima nije mogao čak ni razgovarati zbog jezičnih barijera. Amarkhel je ostavljen da fizički, emocionalno i psihički propada.

Iako mu takve posljedice nikakav novac i ništa materijalno ne može nadomjestiti, u pokušaju da nastavi svoj život s minimumom dostojanstva i barem malo nadoknadi štetu koju mu je počinila obratio se je Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora. No država ga je i ovog puta ignorirala, te mu nije preostalo drugo nego podnijeti tužbu za naknadu štete. Iako je od podnošenja tužbe prošlo točno dvije godine, u ovom slučaju još uvijek nije održano niti jedno ročište - već je nadležni sud čak i prekoračio vlastite ovlasti, samo kako bi slučaj prebacio nekom drugom sudu. Navedeno već sada i prije samog početka suđenja pokazuje da je povrijeđeno njegovo temeljno pravo na suđenje u razumnom roku - pravo koje bi trebalo biti zajamčeno svakoj osobi u Hrvatskoj.

Manipulacija informacijama u slučajevima protupravnog postupanja policije spram nenaoružanih civila ne samo da krši demokratske temelje Republike Hrvatske već i ugrožava osjećaj sigurnosti svih njezinih stanovnika, kao i povjerenje u nadležne institucije. Naime, ne radi se samo o individualnoj odgovornosti policajca koji je na dužnosti teško i trajno ozlijedio Amarkhela, već i o široj odgovornosti Ministarstva unutarnjih poslova i, posljedično, Republike Hrvatske - zbog čega je i podignuta tužba zbog naknade štete.

Ova je tragedija tek jedan u nizu slučajeva u kojima je hrvatska policija upotrijebila prekomjernu silu te čak i vatreno oružje prema izbjeglicama i drugim migrantima lišavajući ih svake ljudskosti i svakog ljudskog dostojanstva, o čemu dugo upozoravamo. Unatoč tome, učinkovite istrage o sustavnom nezakonitom i nasilnom protjerivanju hrvatske policije dosljedno se ne provode već više od osam godina. Centar za mirovne studije stoga s Amarkhelom nastavlja borbu za pravdu i dostojanstvo, ali i za poštivanje zakona ove zemlje i sankcioniranje odgovornih.