Cilj je bio razgovarati o manifestacijama solidarnosti u današnjem svijetu koji je obilježen perpetuiranim stanjem kriza od zdravstvene, klimatske, ekonomske do ratne. Ključno je bilo čuti kako naši “nemirni građani” razmišljaju o konceptu solidarnosti s osobitim fokusom na pet tema koje su pripremili/e i vodili/e osobe iz tima Mirovnih studija i CMS-a:

1. Solidaran sustav  - koji mehanizmi ga čine solidarnim (Sandra Kasunić)
2. Solidarnost u obrazovnom sustavu - u čemu se očituje? (Lovorka Bačić)
3. Građanska solidarnosti u recentno iskazanim primjerima (Banija, Ukrajina) (Lana Jurman)
4. Solidarnost i migracije (Maddalena Avon)
5. Solidarnost i/ili humanitarni rad. Kad je vrijeme za jedno, kada za drugo, kako se dopunjuju, da li si "smetaju" ovi pristupi  (Goran Božičević)

Koristila se metoda World Caffea koja je omogućila aktivan doprinos sudionika/ca različitim temama, ali i razmjenu mišljenja u raznolikim grupama. Susret ‘Lica solidarnosti danas’ dio je međunarodnog projekta valUE - Solidarity Matters koji koordinira mreža SOLIDAR, tako da su slične rasprave i aktivnosti (nazvane Solidarity Labs) organizirane u 9 partnerskih zemalja dajući nam specifičan uvid o stanju solidarnosti među građanima Europske Unije od primjerice srednjoškolaca u Estoniji, preko mješovitih grupa poput one u Zagrebu do grupa žena u ruralnim krajevima Rumunjske. Proces je snimljen uz detaljnije intervjue s nekim od sudionika/ca i bit će montiran u kratki dokumentaran film koji će biti dio cjeline s filmovima iz partnerskih zemalja. Također, neke od definicija koje su nastale kao zaključci razgovora u Močvari bit će dio Rječnika solidarnosti, tzv. SoliDictionairy-a kojem će doprinijeti svi partneri. 

U nastavku teksta pročitajte do kojih su zaključaka došli naše/i sudionice/i prema spomenutim temama.

Solidaran društveno-politički sustav definiramo kao pravednu preraspodjelu sredstava: dostupne i javno financirane javne usluge poput obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i međugeneracijske solidarnosti – osigurane mirovine. Solidarnost sustava očituje se i u solidarnosti s marginaliziranim skupinama i manjinama kojima treba osigurati jednakost u pravima i pristup resursima. Ključni mehanizmi sustava solidarnosti ogledaju se u poreznim politikama i na pravnoj razini - u zakonima.

Solidarnost u obrazovnom sustavu možemo vidjeti na različitim razinama i u različitim oblicima. U samom sustavu vidimo ju kroz stipendiranje, sufinanciranje i subvencioniranje studentske prehrane, domova i prijevoza što doprinosi ravnopravnoj dostupnosti obrazovanja. Vidimo ju i kroz rad prosvjetnih sindikata te kroz solidarne akcije podrške učiteljima i njihovim štrajkovima. U svakodnevnom životu škole, solidarnost se može očitovati kroz fondove solidarnosti učenika namijenjene onima slabijeg imovinskog statusa, vršnjačku podršku u učenju ili primjerice razmjenu udžbenika. Učenje o solidarnosti i za solidarnost uvodi se i provodi kroz međupredmetne teme (Građanski odgoj i obrazovanje, Održivi razvoj te Osobni i socijalni razvoj) kao i kroz aktivnosti škola u zajednici.

Suptilne veze građanske solidarnosti povezuju ljude oko zajedničkog interesa ili cilja. Motivacija varira od potrebe za osobnim rastom preko povezivanja s različitim problemima i/ili ljudima s kojima se možemo poistovjetiti ili imati osobni kontakt do potrebe da reagiramo na nepravdu na višoj/sistemskoj razini. Čini se da smo solidarniji s obespravljenima – ključno je probleme ovih skupina učinimo vidljivima kroz obrazovanje, informiranost i medije. Vidjeti rezultate svog rada i dobivanje povratnih informacija motivira nas da nastavimo dalje, no ključno je vidjeti i vlade koje podržavaju i nadopunjuju građanski angažman sustavnim solidarnim politikama i odlukama. Zbog toga građanska solidarnost često mora biti više od grassroots akcija, mora imati aktivističku perspektivu i zahtijevati sustavne promjene prema pravednijim i otpornijim društvima!

Solidarnost u području migracija znači imati zajednički cilj, zagovarati i djelovati za prava izbjeglica i svih ljudi koji traže sigurnost. Činovi solidarnosti u ovom području danas se često kriminaliziraju te aktivisti koji se bore za ljudska prava svakodnevno trpe pritiske institucija. Solidarnost nije i nikada ne smije biti selektivna. To je reakcija na nepravdu koja proizlazi iz dubokog osjećaja pripadnosti zajednici i želje da se izgradi prostor u kojem je svaki ljudski život jednako vrijedan.

Solidaran i humanitaran rad imaju svoje sličnosti,  ali humanitaran rad u načelu održava neravnopravne odnose, ne mijenja ih – onaj tko ima (sredstva, moć, znanje) pomaže onima koji nemaju (snagu, sklonište, hranu). Taj odnos je vertikalan, a solidarnost horizontalna - naš dobitak nije očit, čak je i upitan. U ratovima npr. čini se da je u redu pomagati “našim ljudima”, ali pomagati “onima drugima”? Solidarnošću osvještavamo nepravdu, nejednakost, diskriminaciju i nasilje (strukturalno i kulturno) – tražimo promjenu odnosa, vrijednosti i stavova, gradimo društva povezanih ljudi, otporna na podjele i aktivnosti koje dovode do nasilja.

Hvala svim sudionicama_cima koji_e su doprinijeli_e ovim raspravama!

Projekt valUE - Solidarity Matters financiran je iz programa Europa za građane Europske unije čiji je cilj poticanje građana na sudjelovanje u demokratskim procesima na razini EU-a.

Fotografije: Bojan Mrđenović