Iako se CMS primarno ne bavi socijalnom politikom i socijalnim uslugama, primjećujemo kako je socijalna uključenost tražitelja azila i azilanata neizmjerno slaba te kao važan prioritet u svome radu vidimo razvijanje održive suradnje sa lokalnim (Kutina i okolica, Zagreb) organizacijama i institucijama u pružanju informacija i socijalnih usluga tražiteljima azila i azilantima te uključivanjem građana, organizacija civilnog društva, medija i drugih društvenih aktera u pružanje direktne potpore izbjeglicama. Od kraja 2011. godine aktivno smo ukazivali na manjkavosti zakonodavnog okvira za izručenja stranaca, posebno izbjeglica (Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima), te na nedostatke sudskog sustava u primjeni međunarodnog pravnog načela zabrane vraćanja stranaca, a posebno izbjeglica na teritorij na kojem im prijeti mučenje, nehumano ili ponižavajuće postupanje, te neprimjerena ili okrutna kazna.  

Od 1997. godine broj tražitelja azila u Hrvatskoj raste i dosegao je brojku od više od 3000. Broj osoba koje žive u Prihvatilištima za tražitelje azila u Kutini i Zagrebu se svakodnevno mijenja te ovisi o društvenim, političkim i klimatskim promjenama u pojedinim zemljama. Do kraja lipnja 2014. godine Republika Hrvatska je odobrila 62 statusa azila i 57 statusa supsidijarne zaštite (prema podacima MUP-a). Osobe kojima je odobrena zaštita porijeklom su iz uglavnom dalekih jugo-istočnih zemalja, iz različitih kulturnih i političkih pozadina (Afganistan, Rusija, Turska, Armenija, Eritreja, Irak, Somalija, Sirija, itd).

Osobe koje traže azil su izbjeglice koje bježe iz svojih zemalja zbog opravdanog straha ugroze života. Dakle, bježe iz svojih zemalja zbog razloga vrlo sličnih onima zbog kojih su hrvatski državljani bježali i prije, ali posebno 1990-ih godina u druge zemlje (koje su im pružale zaštitu). Azil je pravna i politička zaštita koja se dodjeljuje onim izbjeglicama koje osjećaju osnovan strah od proganjanja zbog pripadnosti određenoj rasi, naciji, vjeri, određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja. Pravo na azil imaju svi oni koji uspiju dokazati taj strah od proganjanja. Tražitelji azila su: maloljetni i punoljetni muškarci i žene, obrazovane osobe, socijalno ugrožene osobe, žrtve trgovanjem ljudima i dr. Dok je drugi oblik zaštite supsidijarna zaštita a koja se odobrava strancu koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila, a za kojega postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde. 

U svom radu zamjećujemo često mješanje pojmova izbjeglica sa tzv. neregularnim migrantima. Iako veliki broj neregularnih migranata postanu i tražitelji azila to su osobe koje se zateknu na granici ili teritoriju Republike Hrvatske bez valjanih dokumenata. Nerijetko se za ovu grupu koristi i pojam nezakontih migranata, ali želimo istaknuti kako pojedinci nikako nisu i ne mogu nezakoniti migranti, već su nezakonite njihove radnje i postupci – upravo zato se nazivaju neregularnim migrantima. Neregularni migranti uglavnom su smješteni u Prihvatnom centru za strance u Ježevu, objektu zatvorenog tipa, nedaleko Zagreba. 

Za pitanje i politiku azila u Republici Hrvatskoj nadležne institucije su: Ministarstvo unutarnjih poslova(zaduženo za postupak traženja azila u prvom stupnju, prihvat tražitelja azila, uzimanje namjere i iskaza oko traženja azila te odobravanje ili odbijanje zahtjeva za azilom), Upravni sud(na negativnu odluku u prvom stupnju, osoba se može podnjeti tužbu i u tom postupku tražitel azila ima pravo na besplatnu pravnu pomoć), Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo zdravlja, Ministrastvo kulture i dr.

Republika Hrvatska je u veljači 2013. godine donijela Migracijsku strategiju kojom je formirano Stalno povjerenstvo za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo . Uz to povjerenstvo formirana je Radna skupina za operativnu provedbu zadaća Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo . Prvi sastanak te radne skupine održan je u svibnju 2013. godine. Ovo Povjerenstvo i radna skupina formirani su 7 godina nakon što je odobren prvi azil u Hrvatskoj.

 

U koordinaciji Hrvatskog pravnog centra djeluje neformalna Koordinacija za azil, čije su članice organizacije i institucije koje se usko bave ovim područjem u svom radu. Sastanci Koordinacije služe za međusobno informiranje i učvršćivanje među-sektorske suradnje. Osim ove koordinacije postoji i neformalna Koordinacija za integraciju koju vodi Centar za mirovne studije, čije su trenutne članice organizacije civilnog društva koje u svoje svakodnevne aktivnosti nastoje uključiti izbjeglice.

Područje azila u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o azilu. Prvi zakon donesen je 2003., drugi 2007. godine, koji je korigiran Izmjenama i dopunama Zakona o azilu(NN 88/10). Za kraj 2013. godine očekuju se ponovne izmjene i dopune, a u 2014. godini treća potpuna promjena Zakona o azilu.

Od početka našeg rada u ovome području, zamjećujemo kompleksne višeslojne probleme:

•ksenofobija i jačanje predrasuda i stereotipa prema tražiteljima azila i neregularnim migrantima

•nedovoljno otvorena, odnosno restriktivna azilna i integracijska politika

•naglasak na sigurnosnom a ne ljudsko pravnom aspektu ove teme

•slaba koordinacija nadležnih ministarstava i dr. vladinih tijela u području zaštite ljudskih prava tražitelja azila, azilanata i drugih izbjeglica

•nedovoljno razvijene integracijske politike za azilante i osobe sa supsidijarnom zaštitom (uz manjak suradnje institucija međusobno i suradnje institucija sa nevladinim organizacijama)

•slaba medijska zastupljenost tema koje se tiču tražitelja azila, azilanata, azilne politike i sl.

Još 2004. godine kroz suradnju programa Mirovnih studija i programa Afirmacija prava na azil inicirali smo akcijsko istraživanje 'Azil u Hrvatskoj' - ujedno i prvo istraživanje o azilu u RH uopće. Istraživanje smo fokusirali na: ispitivanje institucionalnog okvira i njegove kvalitete u području azilne politike, odnos medija i organizacija civilnoga društva prema azilu i djelovanje spram nedostataka azilne politike i ukupnog tretmana tražitelja azila, te na direktan rad s tražiteljima azila gdje je fokus bio na osobnim pričama(razlozi bijega iz domicilne zemlje, pređen put do Hrvatske, očekivanja od života u Hrvatskoj). 

Rezultati istraživanja odveli su nas u višegodišnju kampanju 'Hrvatska - (k)raj na zemlji'. Cilj kampanje bio je potaknuti stručnu i javnu diskusiju o pravima tražitelja azila te unaprijediti sveukupnu politiku azila i suradnju nadležnih institucija i organizacija u području razvoja integracijskih politika. Kroz kampanju organizirali smo: prvu međunarodnu konferenciju o integracijskim politika i sustavu azila uopće čije smo preporuke objavili u priručniku za integraciju, namijenjem institucijama, pod nazivom 'Azil u Hrvatskoj - integracijske politike', izložbu 'Azil kao ljudsko pravo' koja je organizirana u Sisku, Slavonskom brodu, Rijeci i Zagrebu, a koju su činili razni umjetnički radovi (od slika, preko fotografija, grafika, skulptura, mozaika, do literarnih radova), 4 okrugla stola o pravima tražitelja/ica azila (Stranac u mom dvorištu, Od t'ge za jug na zahod i dr.) te niz javnih rasprava, medijskih nastupa i sl. Osim toga, direktno smo radili s tražiteljima/icama azila kroz radionice Boalovog teatra i upostavljanje tečaja hrvatskog jezika. Relevantan produkt naše kampanje je i dokumentarni film 'Hrvatska - (k)raj na zemlji', nastao u suradnji s Fade-IN. 2005. godine objavili smo Institucionalni vodič za tražitelje/ice azila ne nekoliko jezika (hrvatski, engleski, francuski, turski, farsi, arapski, albanski, hindu itd.) koji sukladno izmjenama Zakona obnavljamo.

Od 2004. godine kontinuirano održavamo tečaj hrvatskoga jezika, a od sredine 2006. godine tečaj se održava redovitom dinamikom od strane angažiranih volontera, uglavnom polaznika Mirovnih studija, članova Centra za mirovne studije i drugih zainteresiranih građana. Prije rada sa tražiteljima azila volonteri prolaze intenzivnu edukaciju, a njihov rad se prati i supervizira. Do kraja 2012. godine smo održali oko 768 sati hrvatskoga jezika za oko 200 tražitelja azila i azilanata.

Osim održavanja tečaja hrvatskoga jezika, volonteri se uključuju u rad na javnim politikama azila, istraživačkim aktivnostima te raznim aktivističkim aktivnostima kojima je cilj propitkivati ovu temu u javnoj sferi. Tako svake godine raspisujemo javni poziv građanima i građankama da se kao volonteri uključe u aktivnosti vezane uz temu azila i migracija. Aktivnosti se svake godine obnavljaju, ali i osmišljavaju nove. Dosad su volonteri organizirali sljedeća događanja: obilježavanje Međunarodnog dana protiv fašizma i antisemitizma, predavanje o Nigeriji u zagrebačkom kvartu Travno, sudjelovali u kulinarskoj prezentaciji jela i okusa drugih zemalja i kultura, likovne radionice i dr.

Od dodjele prvog azila u Hrvatskoj radimo na razvijanju integracijskih politika za azilante, osobe koje će svoj život provesti u Hrvatskoj i koje se suočavaju sa iznimno teškim životnim uvjetima kada se to tiče usvajanja hrvatskoga jezika, prilika za zaposlenje, daljnje obrazovanje, smještaj i kvalitetnu zdravstvenu i socijalnu skrb. CMS se uglavnom ovim problemom bavi kroz zagovaranje integracijskih politika prema institucijama te direktnom pomoći azilantima u integraciji i rješavanju svakodnevnih problema. U tom dijelu važan dio našeg rada čini i svakodnevno pružanje pravne pomoći i savjetovanja, te smo organizirali i tzv. integracijske radionice na kojima smo zajedno s članicama Koordinacije za integraciju osmislili program interkulturalne razmjene između izbjeglica, volontera i stručnjaka. Razgovarali smo o povijesnoj pozadini hrvatskog društva, komunikacijskim vještinama, kulturalnim razlikama te stereotipima i predrasudama. Radionice su bile popraćene pozitivnim komentarima te služe kao podloga za razvijanje novih aktivnosti.

Od kraja 2011. godine aktivno smo ukazivali na manjkavosti zakonodavnog okvira za izručenja stranaca, posebno izbjeglica (Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima), te na nedostatke sudskog sustava u primjeni međunarodnog pravnog načela zabrane vraćanja stranaca, a posebno izbjeglica na teritorij na kojem im prijeti mučenje, nehumano ili ponižavajuće postupanje, te neprimjerena ili okrutna kazna.  

Naš rad do sada su podržali: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Ured za ljudska prava Vlade RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Europska komisija, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, European Fund for Balkans i UNHCR Hrvatska.