Arinichev je zbog političkog progona morao napustiti svoj dom u Rusiji u kojoj se godinama borio za ljudska prava i između ostalog volontirao u stožeru Alexeia Navalnyja. Morao je otići iz zemlje gdje je bio ugrožen zbog svog mišljenja i svoje predane borbe za pravdu. Stoga je zatražio azil u Hrvatskoj. Međutim, azil mu je odbijen zbog mišljenja Sigurnosno obavještajne agencije SOA-e, koja je odlučila vjerovati Putinovoj administraciji koja ga je zbog njegovog aktivističkog rada proglasila teroristom odnosno ekstremistom, premda  je i Europski sud za ljudska prava utvrdio kako je Rusija prekršila ljudska prava Arinicheva i njegovih kolega aktivista zbog mjera koje protiv njih poduzela jer su organizirali antiratne prosvjede.

Štoviše, SOA mu je u svom pojašnjenju zašto ga smatra sigurnosnom prijetnjom zamjerila što je aktivizam nastavio i u Hrvatskoj te objavio  video kojim je upozorio na loše stanje u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu kojim upravlja MUP, iako se nakon objave tog videa, uz intervenciju raznih organizacija i tijela, stanje u prihvatilištu popravilo. 

Ta dva razloga SOA-i su bila dovoljna da Arinicheva proglasi sigurnosnom prijetnjom i dovede u pitanje njegovu sigurnost i život, jer mu na temelju tog mišljenja nije dodjeljena međunarodna zaštita, premda je Ministarstvo unutarnjih poslova utvrdilo da Arinichev ispunjava uvjete za azil. Uz to, nije imao ni mogućnost pravno osporavati navedeno mišljenje SOA-e, kao ni mnogi prije njega.

Nakon što je svjedočio sličnim situacijama u kojima su se našli njegovi sunarodnjaci, Arinichev je nastavio progovarati o nepravdama koje su ga  u Hrvatskoj snašle i po život opasnim i zabrinjavajućim postupanjima SOA-e. Posljednji u nizu bio je mirni prosvjed na Markovu trgu nakon kojeg je priveden zbog natpisa na majici, lišen slobode i osuđen na 15 dana zatvora zbog vrijeđanja organa RH, zanemarujući pritom da Arnichev nije imao namjeru vrijeđati SOA-u, već upozoravati na nepravilnosti rada državnog organa o kojem mu ovisi život.

Vladislav Arinichev je borac za zaštitu ljudskih prava koji se u Rusiji odvažio usprotiviti Vladimiru Putinu i tamošnjoj vlasti zauzimajući se za demokraciju, nenasilje i izgradnju boljeg društva, a sada se u Hrvatskoj, zemlji članici Europske unije koja se diči demokracijom, zbog prosvjeda i iznošenja svojih stavova nalazi lišen slobode.

Društveni aktivizam Arinicheva se ne smije smatrati prijetnjom nacionalnoj sigurnosti isključivo iz razloga što smeta vladajućima ili onima u poziciji moći, već slobodu takvog djelovanja treba podržavati ili barem dopuštati kao minimum garancije demokracije i ljudskih prava u Hrvatskoj. 

Ovaj slučaj pokazuje da Plenkovićeva administracija ili slijepo vjeruje Putinu ili se ponaša kao Putinova. Naime, dok Vlada javno izražava protivljenje Putinu i zabrinutost njegovom nedemokratskom politikom, MUP ili više vjeruje Putinovoj administraciji nego vlastitim očima ili im smeta aktivizam koji prokazuje propuste MUP-a te ga sustavnim nasiljem pokušavaju ugušiti.

Podsjećamo i da ovo nije prvi slučaj u kojem hrvatske institucije sramotno slijepo vjeruju nedemokratskim zemljama koje zloupotrebljavaju međunarodne sporazume i tjeralice, tako smo prije dvije godine svjedočili pritvaranju aktivistice i članice grupe Pussy Riot Aysoltan Niyazov, na temelju Interpolove tjeralice koju je izdao Turkmenistan. Srećom, hrvatski sudovi su u tom slučaju bili shvatili kako bi izučenjem Niyazovoj ugrozili život te je puštena na slobodu. 

Krajnje je vrijeme da naše institucije i ovom slučaju shvate kako je udovoljavanje zahtjevima nedemokratskih država poigravanje ljudskim životima, povuku sigurnosnu zapreku i pruže zaštitu Arinichevu.