Iako je svaka država članica zadužena za vlastite integracijske politike i procese, ujednačavanje sustava integracije u zemljama članicama, kao i osiguravanje kvalitetnih uvjeta u svim zemljama, bilo bi od koristi svim članicama, ali i jamčilo da svi novi članovi europskih društava imaju priliku za izgradnju dostojanstvenog života i aktivno sudjelovanje u društvu u cjelini. Također, zemlje EU mogu naučiti mnogo jedne od drugih o integraciji, jer su mnoge od njih kroz desetljeća primale izbjeglice i druge strance u svoja društva.

Integracija je dvosmjerni proces koji uključuje i nove i stare članove našeg društva, u kojem svi imaju aktivne uloge i doprinose upoznavanju i uključivanju u društvo. Novi članovi društva, posebno ranjive skupine poput izbjeglica i tražitelja azila, često nemaju socijalni, ekonomski i kulturni kapital s kojim mogu krenuti u novoj okolini. Stoga bi društvo dobrodošlice trebalo pružiti potporu izjednačavanju polazne pozicije što je više moguće kako bi integracija bila održiva i dugoročna. Jedan od načina za bolje osiguravanje uključivanja u društvo svakako su fondovi Europske unije namijenjeni financiranju izgradnje uključivijih društava, koji bi mogli biti na korist cjelokupnog društva. Dodatno, važno je da sredstva budu dodijeljena na transparentan način te da odgovaraju stvarnim potrebama. Integracijski procesi su multisektorski budući da se dotiču niza različitih usluga i potreba te je zbog toga važno da različite institucije, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini, u njih budu aktivno uključene, unutar svojih nadležnosti i područja rada, ali i da za to imaju sredstva. Stoga bi sredstva za financiranje trebala biti raspodijeljena kroz niz institucija koje se kroz svoje domene rada dotiču različitih područja integracijskih procesa. 

Na žalost, u Hrvatskoj je pitanje financiranja integracijskih projekata, kao i sama integracija uvelike (p)ostavljeno u rukama Ministarstva unutarnjih poslova, instituciji koja je također zadužena i za procese provođenje azilnih i drugih statusnih postupaka, međutim, integracija je puno šira od nadležnosti tog ministarstva, te ne počinje, niti završava dobivanjem statusa.

Nadalje, integracija je proces koji bi trebao započinjati od samog dolaska novih članova društva u novu sredinu, a ne tek onda kada osobe dobiju status. U Hrvatskoj su procesi dobivanja statusa često  dugotrajni i neizvjesni, osobe su često u tom vremenu prepuštene sebi samima te ne dobivaju podršku potrebnu  za aktivno uključivanje u društvo. Zbog toga je važno osigurati brži pristup tržištu rada za tražitelje azila, tečajevima hrvatskog jezika i drugim pravima koja, čak i kada su zajamčena, često ostaju neostvarena. Novi članovi također bi trebali dobiti pravo sudjelovanja i podršku kako bi imali jednake mogućnosti u ekonomskom,društvenom, kulturnom i političkom životu društva. 

Centar za mirovne studije, kao i druge organizacije za zaštitu prava izbjeglica u EU, od država članica, pa tako i Hrvatske, očekuje preuzimanje jasnih obaveza u podržavanju ciljeva novog europskog Akcijskog plana za integraciju i uključivanje. Osim toga, važno će biti uspostavljanje procesa monitoringa napretka država članica u njihovim sustavima integracije, kao i češće suradnje i sastajanja na europskoj razini s ciljem održavanja veće koordinacije i ujednačavanja zajedničkih standarda. Naposljetku, važno je osigurati pristup osnovnim uslugama za sve članove društva, bez obzira na njihov status te raditi na integracijskim procesima od samih početaka dolazaka novih članova u europska društva.  

 

Foto: iz ilustracije Stipana Tadića Želimo Europu solidarnosti