Naime, Europski sud za ljudska prava je, u slučaju Daraibou protiv Hrvatske, utvrdio supstantivnu povredu prava na život zbog požara u pritvoru Postaje granične policije Bajakovo 2015. godine, koji je prouzročio ozbiljne ozljede mladog Marokanca i smrt trojice njegovih prijatelja te nepoduzimanja mjera kojima bi se zaštitio život ovih ljudi.

Još je jednom Sud utvrdio i kako Hrvatska ne provodi učinkovite istrage. Tako ova presuda  utvrđuje i proceduralnu povredu prava na život zbog neučinkovite istrage, odnosno zbog propusta hrvatskih vlasti da procijene nedostatke koji su doveli do incidenta, isprave ih i spriječe slično po život opasno postupanje u budućnosti.

Jednoglasna odluka sudaca donesena je u postupku u kojem marokanskog državljanina Abdeljalila Daraiboua zastupa odvjetnica Lidija Horvat u suradnji s Centrom za mirovne studije. 

Brojnim izvještajima, dokazima i svjedočanstvima koja govore o kršenjima ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata, za koje je poglavito odgovorno Ministarstvo unutarnjih poslova, po drugi put se pridružio i sam Europski sud za ljudska prava. Zabrinjavajuća je upravo razina brutalnosti u kojima je u obje presude utvrđena upravo povreda onog najosnovnijeg - života. Također, i ova presuda, baš kao i ona prethodna u slučaju malene Madine Hussiny i njezine obitelji, potvrđuje ono na što CMS godinama upozorava: istrage u kaznena djela počinjena prema izbjeglicama i drugim migrantima su neučinkovite, što pokazuje sustavnost kršenja ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata, a više institucija koje trebaju štititi vladavinu prava i ljudska prava - ne rade svoj posao.

Jedna od tih institucija svakako je i sama policija kojoj je dužnost upravo štititi ljude i njihove živote te postupati u skladu sa zakonom. Ono što proizlazi iz obje presude ESLJP-a jest da policija i nakon što je došlo do smrti i povreda ljudi, nakon što je došlo do teških povreda njihovih prava i to dok su bili u rukama same policije, nije učinila korake da tim osobama naknadno pruži zaštitu i sigurnost. Naprotiv, iz navedenih slučajeva vidljivo je da je postupanje nadležnih institucija za cilj imalo odvratiti ih od ostvarivanja prava, staviti ih u situacije zbog kojih im je bilo nemoguće ostati u Hrvatskoj i onemogućiti im pristup sustavu azila, ali i pristup pravnim lijekovima kojima bi mogli zaštititi svoja prava.

Naime, dvije godine od kobne nesreće, Hrvatska mladom Marokancu, koji je pukom srećom preživio, ne samo da nije odobrila međunarodnu zaštitu, već ga je bez objašnjenja proglasila i sigurnosnom prijetnjom za Hrvatsku, pa ga 2018. deportirala u Maroko i zabranila mu ulazak u Hrvatsku na pet godina.

I dok se Vlada busa u prsa ulaskom u Schengen, sve je više presuda koje dokazuju da nije sposobna štititi živote na našim granicama - sada vanjskim granicama Schengena. O načinu na koji radi policija na granici dovoljno je pročitati navedene dvije presude ESLJP-a, kad se već na tisuće svjedočanstava, izvještaje, snimke i medicinsku dokumentaciju uporno zatvara oči.

U ovom slučaju Sud je naveo kako je jedan od propusta koji je doveo do kršenja prava na život propust institucija da sprječi slične greške u budućnosti. Podsjećamo da je Centar za mirovne studije prije dvije godine tražio hitnu smjenu onih koji snose zapovjednu i političku odgovornost, no premijer je to odbio učiniti. Stoga danas, nakon nove presude samo pitamo: „Premijeru Plenkoviću, zašto ne želite spriječiti kršenja prava na život u budućnosti? Hoće li za smrti za koje je odgovorna Hrvatska itko odgovarati?“