Promjene u procesu integracije su nužne, kao i politička volja da se osigura kvalitetan život i integracija svima koji žive u Hrvatskoj.

Iako se nerijetko pokušava opravdati neučinkovitost institucija na način da se odgovornost prebacuje na same izbjeglice i Hrvatsku prikazuje kao zemlju u kojoj ljudi ne žele ostati,  u očima izbjeglica koji su ovdje dobili međunarodnu zaštitu Hrvatska nije tranzitna zemlja, već novi dom. 

“Ljudi ovdje žive i nastavljaju graditi svoje živote: upisuju fakultete, otvaraju obrte, zapošljavaju se i rade, zasnivaju obitelji, dobivaju državljanstvo, idu u školu, stvaraju umjetnost, oni su naši susjedi, prijatelji, kolege i suradnici…”, istaknula je Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije. 

 

To potvrđuje i Semih Huseyin koji je u Hrvatsku došao prije četiri godine, a sada studira na Pravnom fakultetu i to na hrvatskom jeziku: “Često me pitaju zašto sam ostao u Hrvatskoj, a uvijek kažem da ovdje mogu ostvariti sve što bih i u drugim zemljama. Volim Zagreb, ovdje imam prijatelje i želim živjeti ovdje. Studiram na Pravnom fakultetu i završio sam prvu godinu” ispričao je Semih Huseyin čija je borba sa sustavom dovela do toga da se mijenja pravilnik o stipendijama.

Gledajući statistike, od 2006. godine Hrvatska je za manje od 1000 ljudi odobrila međunarodnu zaštitu, od čega je oko 500 ljudi napustilo Hrvatsku, nastavljajući živote u nekoj drugoj europskoj zemlji, ili se, u jako malom broju, vraćajući u svoju državu porijekla. Razlozi odlaska su brojni, ali ponajviše vezani uz neprilike u hrvatskom društvu. Organizatori ističu kako je uz poštivanje zakona i akcijskih planova važna i međusobna podrška novih i starih članova društva.

 

“Novi članovi ovog društva zapravo imaju iste želje i potrebe kao i oni koji su u ovom društvu već dugo - i muče ih slične muke: kako platiti stanarinu, kako kupiti djeci materijal za školu, koji su im sve papiri potrebni za upis na fakultet, kako svojima i sebi i svojoj obitelji osigurati što kvalitetniji, mirniji i sretniji život. Ali za razliku od nas koji ovdje živimo cijeli život, često nemaju nikog da im pokaže gdje da traže informacije, nemaju obitelj koja im čuva djecu dok traže posao ili prijatelje koji imaju slična iskustva. Zato je važno da inzistiramo na kvalitetnom i kontinuiranom sustavu integracije, ali i na angažiranom društvu čiji su članovi spremni  prepoznati izazove i nuditi podršku”, poručila je Iva Grubiša, volonterka CMS-a i asistentica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

S problemima u obrazovanju, učenju jezika, zapošljavanju ili ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, susreću gotovo svi, a upravo o tome govorit će se u programu 8. Tjedana izbjeglicama.

“Brojni ljudi su nakon što dobiju zaštitu, ostavljeni na marginama, ne gleda se na njih kao ravnopravne članove našeg društva. Nažalost, sustav koji je ljudima obećao sigurnost - osiguravajući im izbjeglički status, ostavlja ih na cjedilu u svim drugim aspektima sigurnosti u njihovim životima - jer sigurnost nije samo odsustvo rata i progona. Sustav nerijetko gleda na ljude  kao na zanemarivu statistiku te im ne posvećuje kvalitetne, smislene i kontinuirane politike i mjere za uključivanje u sve sfere društva. Sustav nisu samo zakoni, već i način na koji se ti zakoni provode, a upravo je kod implementacije potreban dodatni angažman kako bi prava i usluge iz sustava bili doista dostupni ljudima kojima su namijenjeni. Ipak, tu su i sjajni pojedinci: socijalni radnici, odvjetnici, volonteri, liječnici… koji često na svoju ruku izlazeći izvan rigidnih sustavnih okvira, ljudima pružaju različite vrste podrške. Podrška su tako često "obični građani" koji svojim životnim iskustvom žele doprinijeti lakšem snalaženju te osjećaju pripadnosti naših novih susjeda lokalnoj zajednici.”, istaknula je Mirna Varga iz udruge borders:none.

Zbog toga su i važne inicijative koje okupljaju nove i stare članove i članice našeg društva. Jedna od tih je i Žene ženama iz kojeg stiže Melike Bikec. “ U Hrvatskoj sam već tri godine, i dio sam kolektiva koji nam pruža prostor za druženje i rad. Umjetnošću povezujemo ljude i glavna ideja je da žene dijele vještine, znanja, iskustva i kulturu. Na taj način prostor u kojem živimo postaje mjesto za život i dom. Hrvatska nije tranzitna zemlja, već zemlja u kojoj ljudi ostaju i žive i grade svoj novi život”, poručuje Melike Bikec iz kolektiva Žene ženama.

Prilike za izgradnju atmosfere dobrog ostanka u društvu važno je omogućiti na razini nacionalnih politika, državnoj razini, kako bi ljudi koji ovdje dođu imali i šansu ostati, ali i da se ne bi ponovila situacija u kojoj Hrvatska ipak nije bila zemlja u kojoj bi djevojčice, koje su trebale biti ovdje preseljene iz Grčke, vidjele svoju budućnost. 

 

“Želimo da Hrvatska kao država i kao društvo nudi odgovarajuću, sustavnu i kvalitetnu podršku u integraciji svih njenih stanovnika”, ističe Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije, i dodaje:

“Promjena također dolazi i s ulica, kvartova i gradova, zato se i ove godine Tjedni IZBJEGLICAma! događaju u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Sisku, Rijeci i Kutini, Karlovcu te online. Zajedničkim naporima i ustrajnošću gradimo društvo u kojem naši novi prijatelji ostaju te ga obogaćuju. U dva tjedna koje su pred nama, razgovarat ćemo, susretat ćemo se i stvarat ćemo društvo za ostanak. I zato - dobrodošli, ali i dobro ostali, prijatelji!”

Cijeli program Tjedana IZBJEGLICAma! nalazi se ovdje.