Kao europske nevladine udruge koje se bave azilom i migracijama te organizacije afganistanske dijaspore u Europi, zabrinuti smo zbog situacije u Afganistanu i zabrinuti smo, prije svega, za sigurnost stanovnika Afganistana, kako onih unutar zemlje, tako i onih raseljenih koji traže zaštitu u regiji i dalje.

Velika većina raseljenih Afganistanaca vjerojatno će biti smještena u susjednim zemljama, kao što je to bio slučaj desetljećima raseljavanja iz Afganistana. Primjerice, od 2015., tijekom šest godina, 570 000 Afganistanaca zatražilo je zaštitu u EU i pridruženim zemljama. Većina je dobila status zaštite. Nasuprot tome, do srpnja 2021. Iran je ugostio 800.000 registriranih izbjeglica i do 3 milijuna drugih raseljenih Afganistanaca. U Pakistanu je bilo registrirano 1,4 milijuna izbjeglica i do 2 milijuna drugih raseljenih Afganistanaca. Ove brojke se svakodnevno povećavaju. Osim toga, u Afganistanu postoji gotovo 5,5 milijuna interno raseljenih osoba.

U tom je kontekstu ključno da se malom udjelu raseljenih osoba koje stignu u Europu omogući brz pristup pravičnoj azilnoj proceduri u skladu s obvezama europskih država prema EU i međunarodnom pravu.

Predlažemo sljedećih pet hitnih odgovora za EU i europske zemlje.

1) Evakuacija, preseljenje i drugi sigurni putevi zaštite Afganistanaca

Evakuirati što je moguće više ljudi koji se suočavaju s neposrednim sigurnosnim rizicima, što je brže moguće.

Ovo je neposredni prioritet, a zatim slijedi proširenje preseljenja i komplementarni putevi za one najugroženije i najranjivije. Posebnu pozornost treba posvetiti ženama i djevojčicama i njihovim (užim) članovima obitelji. Treba obratiti pozornost i na položaj manjina gdje su u dodatnoj i neposrednoj opasnosti od progona.

Europa bi trebala nastaviti s ključnim naporima uspostave i provedbe sigurnih i legalnih puteva do zaštite, uključujući za one koji su radili za europske institucije i agencije (vojno, diplomatsko i civilno društvo) u Afganistanu, te one u neposrednom riziku nakon talibanskog preuzimanja vlasti. Podaci o tome kako se prijaviti trebaju biti jasni, a postupci trebaju biti što jednostavniji, uzimajući u obzir da su ljudi u pokretu, da mogu imati ograničen pristup internetu i za prijavu koriste mobitele te da imaju poteškoće u pristupu izvornim dokumentima ili su ih izgubili na putu.

Pozdravljamo pristup europskih zemalja dovođenju ljudi u Europu i jasnu izjavu visokog predstavnika Borrella da se ljudi ne mogu napustiti i da im se mora ponuditi utočište u EU. Podržavamo kontinuiranu koordinaciju europskih nacija kako bi se to dogodilo i apeliramo na širok pristup koji obuhvaća što je moguće više rizičnih skupina, uključujući novinare, branitelje ljudskih prava, one koji su radili za međunarodnu zajednicu ili su financirani, ali nisu izravno zaposleni EU programima i onima koje su promicali ili vidljivo podržavali međunarodni akteri.

Napominjemo da je spajanje obitelji ključan siguran put do zaštite i ima neiskorišteni potencijal za korištenje u hitnim situacijama. Provedba postojećih obveza i zakonskih odredbi pri spajanju obitelji prioritet je, uključujući omogućavanje sigurnih ruta i potrebne dokumentacije za one koji se žele prijaviti i za one koji su već prihvaćeni. Osim toga, potrebno je razmatranje privremenih programa s proširenim opsegom definicija obitelji koji uključuju više članova obitelji i ublažavanje dokaznih zahtjeva (poput zahtijevanja dokumenata koje je možda nemoguće nabaviti). Slično, komplementarne načine, poput privatnog sponzorstva, studentskih stipendija i programa humanitarnih viza, trebalo bi brzo proširiti, s obzirom na spremnost zajednica, institucija i organizacija da podrže Afganistance.

2) Humanitarna pomoć

Povećati pružanje humanitarne pomoći.

U skladu sa zahtjevima međunarodnih organizacija i humanitarnih aktera u regiji, potrebno je brzo povećati koordiniranu humanitarnu pomoć samom Afganistanu, putem neovisnih humanitarnih organizacija koje još uvijek mogu djelovati, te susjednim zemljama putem svih relevantnih aktera. Očuvanje pristupa humanitarnim akterima trebalo bi uključiti u međunarodne pregovore i međunarodne odgovore. Konkretno, ključne usluge za žene i djevojčice moraju se nastaviti pružati, a za to su potrebne ženske humanitarne radnice koje mogu pristupiti zajednicama i stvoriti sigurne prostore za žene i djevojčice.

Valja napomenuti, međutim, da humanitarna pomoć u regiji nije zamjena za Europu koja nudi zaštitu u skladu s EU i međunarodnim obvezama. Niti je to sredstvo za odvraćanje onih koji su ranjivi i u opasnosti od traženja sigurnog puta do zaštite.

3) Ponovno uspostaviti sigurnost za stanovnike Afganistana.

Upotrijebiti Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU (ZVSP) i druga vanjska djelovanja EU, uključujući diplomatske napore, civilno upravljanje kriznim situacijama, sankcije i druge operativne alate, za potporu sigurnosti Afganistanaca i međunarodnih mirovnih pregovora.

EU bi trebala podržati angažman svih relevantnih međunarodnih aktera, uključujući i one koji podržavaju punomoćnike u Afganistanu i s tamošnjim interesima, u naporima za stabilizaciju situacije. Važan je dijalog sa svim relevantnim akterima u Afganistanu kada je to u interesu naroda Afganistana. Međutim, osim humanitarne pomoći, svi drugi oblici suradnje s bilo kojom potencijalnom budućom vladom trebali bi biti uvjetovani poštivanjem temeljnih prava svih Afganistanaca, u skladu s međunarodnim obvezama Afganistana i EU. Također je potrebno osigurati da potencijalne sankcije ne utječu negativno na sposobnost pružanja humanitarne pomoći.

Cilj vanjske i sigurnosne potpore i operacija EU trebao bi biti sigurnost Afganistanaca i zaštita civila u kratkom roku te mir u dugoročnom smislu za stanovnike Afganistana. Tome treba dati prednost u odnosu na protuterorizam, protivljenje migracijama ili na drugi način usko definirane europske interese.

Kad neposredna kriza utihne, mora se provesti i temeljita procjena uloge EU u međunarodnim naporima u Afganistanu kako bi se oblikovala buduća Zajednička sigurnosna i obrambena politika (ZSOP) i šire aktivnosti ZVSP-a. Trenutna situacija test je za Europsku službu za vanjsko djelovanje i trebala bi predvoditi odgovor Europe.

4) Pristup azilu u Europi

Osigurati brz pristup pravičnom azilnom postupku; pripreme bi se sada trebale obaviti u Europi.

Europske zemlje moraju omogućiti brz pristup pravednim azilnim postupcima za mali dio raseljenih Afganistanaca koji ovdje traže zaštitu. Treba poštovati obveze EU i međunarodne zajednice da pruže zaštitu onima kojima je potrebna. Praksa nezakonitog i kolektivnog protjerivanja Afganistanaca (i drugih nacionalnosti) na europskim granicama mora prestati. Čak i prije značajnog pogoršanja sigurnosne situacije, većina Afganistanaca koji su stigli u Europu dobila je status zaštite. Osim toga, vjerojatan broj dolazaka je upravljiv. Sredstva i pozornost trebaju se usredotočiti na pripreme, osiguravajući funkcioniranje sustava azila i odgovarajućeg prostora za prihvat - kako bi već trebalo biti.

Ispitivanje predmeta koji se već nalaze u azilnim sustavima mora uvažiti realnu situaciju i izvršiti ponovno ispitivanje odluka o azilu, s obzirom na dramatične promjene situacije u zemlji. Snažno podržavamo inicijative koje su već poduzele neke države članice u tom pogledu, ali izražavamo zaprepaštenje što su neke zemlje zamrznule odlučivanje u otvorenim slučajevima.

Osuđujemo izolirani pristup određenih europskih političara koji nastoje staviti fokus na “nas”, Europu, i mali utjecaj koji će ovdje imati, umjesto da zadrže fokus na sigurnosnim i humanitarnim potrebama Afganistanaca. Nadalje, osuđujemo korištenje situacija za izazivanje panike i straha od ljudi koji traže zaštitu na koju imaju pravo. Posebno je sebično instrumentalizirati situaciju u Afganistanu za posezanje za već postojećim prijedlozima za sprječavanje ili smanjenje pristupa zaštiti u Europi.

Raspirivanje straha zbog malog udjela raseljenih koji bi mogli stići u Europu:

• stvara nesigurnost za Afganistance u Europi i drugdje;
• legitimira i potiče zatvaranje granica, uključujući i izvan Europe, čime sprječava bijeg ljudi na sigurno;
• je vrlo kontraproduktivan. Europa mora dati svoj pravedan doprinos u pružanju podrške raseljenim osobama. U suprotnom, susjedne zemlje više neće htjeti niti moći ugostiti veliku većinu raseljenih iz Afganistana.

Želimo naglasiti da bi EU, Turska i zemlje susjedne Afganistanu trebale ponuditi zaštitu Afganistancima koji bježe iz Afganistana, smještajući one kojima je zaštita potrebna u sigurnosti i dostojanstvu. Međutim, Turska, koja je već sada najveća zemlja prihvata izbjeglica na svijetu, ne može se smatrati sigurnim utočištem za Afganistance; ne postoji pravni argument koji bi se mogao navesti u prilog takvoj tvrdnji. Tekući napori da se Turska uvjeri da preuzme dodatne odgovornosti pogrešni su i nisu u skladu s podjelom odgovornosti koju su države članice EU preuzele u Globalnom sporazumu o izbjeglicama.

Svaki napor da se zatvore granice i prisilno spriječi kretanje raseljenih osoba potkopava globalni sustav zaštite i izravno doprinosi ozbiljnoj šteti ljudima koji traže zaštitu. U konačnici, zaštita u drugim regijama, uključujući i zemlje susjedne Afganistanu, ovisi o tome da EU preuzme pravednu podjelu odgovornosti za raseljene osobe, s obzirom na to da će spremnost drugih zemalja da prihvate raseljene osobe biti narušena ako Europa nastoji spriječiti sve dolaske.

5) Suspenzija deportacija u Afganistan

Zaustaviti deportacije u Afganistan.

Prije talibanskog preuzimanja vlasti nije bilo sigurno deportirati ljude u Afganistan; sada zasigurno nije i sudovi će - s pravom - zaustaviti deportacije. Azilni i drugi slučajevi u kojima briga za ljudska prava isključuje deportaciju moraju se preispitati u svjetlu trenutnog razvoja događaja. Može se pretpostaviti da će većina zadovoljiti kriterije međunarodne zaštite. Potrebno je razmotriti alternative deportaciji i povezanoj detenciji, uključujući osiguravanje pravnih statusa i prava na ostanak; donošenje odluka ne treba odgađati.

 

Izvorno priopćenje Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike (ECRE), kao i listu supotpisnica, pronađite ovdje.