Obrazovanje je jedina nada za demokratsku političku kulturu

Large_irma_gracic_i_hrvoje_kozic_

„Od mene se traži da budem vrlo dobro upoznat s političkim ustrojem Francuske krajem 18. stoljeća, ali što se tiče trenutne političke situacije, ja i dalje mogu uspješno prolaziti bez da znam da je predsjednik Vlade zapravo premijer“, istaknuo je Hrvoje Kožić, učenik 3. razreda 5. gimnazije u Zagrebu objašnjavajući zašto nije iznenađen rezultatima istraživanja političke pismenosti prošlogodišnjih maturanata.

Na okruglom stolu u Hrvatskom saboru što ga je povodom Svjetskog dana učitelja organizirala GOOD inicijativa, Irma Gračić, maturantica 16. gimnazije u Zagrebu zaključila je da je glavni problem sveopća pasivnost u pristupu politici: „Nije dovoljno pročitati novine, znati da je situacija loša i prokomentirati sa svojom obitelji ili kolegama kako je neki političar rekao nešto nemudro, neadekvatno ili ne predstavljajući mišljenja građana, jer na kraju dana nismo s time ništa napravili, nego samo plačemo nad svojom tužnom političkom istinom.“ 

Zašto rezultati Istraživanja političke pismenosti maturanata ne bi trebali sablažnjavati, objasnio je Dragan Bagić, član istraživačkog savjeta i sociolog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu na primjeru pitanja o strankama koje čine vladajuću koaliciju ili o predsjedniku Vlade kojega zna 27 posto maturanata. Kako je istaknuo, ti rezultati nemaju veze s političkim ciklusom jer su vrlo slični odgovornima na slična pitanja postavljena i prije pet godina. Kad je riječ o političkim stavovima i vrijednostima, kao donekle pozitivan rezultat Bagić je istaknuo da maturanti imaju negativan stav prema oba totalitarna sustava s kojim smo imali iskustvo, ali da zabrinjava što se gotovo polovica maturanata ne može opredijeliti je li NDH bila fašistička tvorevina ili ne: „To pokazuje koliko lako maturanti padaju pod utjecaj općeg javnog mnijenja i opće društvene atmosfere - u zadnjih 15 do 20 godina upravo je to pitanje najviše relativizirano u javnom prostoru, a danas postoje i inicijative koje smatraju da treba relativizirati ono što se prije neupitno smatralo simbolom fašističkog karaktera NDH – pozdrav 'Za dom spremni'“.

Postoje neke negativne tendencije, na primjer, mladi od 18 do 29 godina u odnosu na ostale dobne skupine nešto su tolerantniji prema onima koji nasilno žele srušiti vlast, istaknula je pak Anja Gvozdanović, istraživačica s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu predstavljajući rezultate Istraživanja percepcije i stavova opće populacije o građanstvu: „Ispitanici su pokazali visoko nepovjerenje i percepciju korupcije. Ipak, što se tiče participacije, ona je relativno ograničena – ispitanici su većinom potpisali peticiju, četvrtina ih je sudjelovala u prikupljanju sredstava za društvene i političke aktivnosti, ali ostale aktivnosti koje zahtijevaju malo ozbiljniji angažman zapravo su slabo zastupljene, a više od polovice ispitanika nije ni zainteresirano za takve aktivnosti, izuzev potpisivanja peticija.“

„Rezultati govore da su ljudi koji su prolazili sustav obrazovanja kroz takozvano razdoblje jednoumlja možda imali više razvijene neke kompetencije demokratskog građanina od onih koji u zadnjih 25 godina odrastaju u demokraciji“, istaknula je pak Nives Miošić iz Istraživačkog centra GONG-a dodajući da iz prethodnih istraživanja proizlazi da je jedini sustavni prijenosnik vrijednosti u društvu Crkva, pa i putem obrazovanja kroz vjeronauk, dok ostali predmeti nedovoljno prenose vrijednosti. Iako je kao pozitivan trend ocijenila porast participacije, s druge stane je istaknula: „Kad u tim procesima sudjeluju osobe koje o temi o kojoj odlučuju nisu znale, mogle ili stigle kritički promisliti, onda je to potencijalno vrlo opasno. Mi kao društvo moramo preuzeti odgovornost - ne tako da se mladima kroz obrazovanje nameću stavovi, nego da im se osigura prilika da steknu vještine da kritički analiziraju, promisle i argumentiraju.“ 

Iako istraživanja pokazuju da postoje razlike između mladih i starijih, one nisu drastične, ocijenila je Vlasta Ilišin s Instituta za društvena istraživanja: „Naši građani vrlo visoko ocjenjuju i prihvaćaju ustavne vrijednosti, ali najniže među njima se vrednuje demokratski višestranački sustav i k tome prihvaćanje tih vrijednosti opada s godinama. Dakle, što dulje živimo u demokraciji, opada prihvaćanje tih vrijednosti.“ K tome, kako je istaknula, postoji konfuzija oko razumijevanja demokracije i demokratskih pravila i načela: „Politiku se shvaća jako harmonično, ali nema tu mjesta harmoniji jer, ako nema višeglasja, onda možemo imati totalitarni sustav“. Zaključno, Ilišin je istaknula da istraživanja pokazuju da stvari idu u lošijem pravcu jer očito življenje u liberalno-demokratskom društvu nije pridonijelo razvoju demokratske svijesti: „Zakazali su svi agensi političke socijalizacije – roditelji koji su također deficitarni u segmentu političke pismenosti, politički akteri koje ne možemo dovoljno kazniti da se drugačije ponašaju, mediji koji su ionako sve veća katastrofa jer su se riješili političke ideologije, a dobili korporativnu, ali i obrazovni sustav – no on je jedan od aktera na kojeg se može ciljano djelovati prema promjenama“. 

Ističući da je na raspravu došao na osobnu molbu ministra obrazovanja Vedrana Mornara da se rezultati istraživanja ugrade u Cjelovitu kurikularnu reformu, njen voditelj Boris Jokić istaknuo je da obrazovanje može pomoći, ali da to nije panacea koja će riješiti sve probleme: „Ne treba dizati moralnu paniku oko ovih rezultata. Primjerice, 2010. godine na državnoj maturi iz matematike na osnovnoj razini na pitanje: 'Koji je korijen od 28 podijeljeno s tri?', uz pomoć kalkulatora točno je odgovorilo 48% učenika. 2011. godine na ispitu iz biologije državne mature 32% učenika zna odgovoriti na pitanje nabroji dva načina borbe protiv spolno prenosivih bolesti. Ništa veći postotak nije među onima koji znaju na ispitu iz vjeronauka nabrojati 10 božjih zapovijedi.“ Značajan dio posla oko reforme, kako je zaključio, bit će na osposobljavanju odgojno-obrazovnih radnika, a pri tome će biti ključno povećanje autonomije i odgovornosti učitelja i nastavnika. 

Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.