Osim predstavljanja preventivnih pristupa i programa koji se provode, razgovaralo se i o potrebnim koracima, mjerama i suradnjama ne bi li prevencija bila uspješnija i obuhvatnija. Poseban dio konferencije bio je posvećen školama, uključujući njihov rad na prevenciji kroz kampanju „Nasilje ostavlja tragove – zvoni za nenasilje!“ te su i ravnatelji mali prilku izraziti kakve potrebe imaju škole u smislu podrške za bolji rad. Kao primjer uspješne škole predstavljena je OŠ „Milan Brozović“ iz Kastva koja je razvila svoje preventivne programe i predstavila nam publikaciju "Mali miritelji".

Izdvajamo izvatke nekih od uvodnih govornika/ca:

Darko Tot, MZOS: „Najvažnije godine razvoja djeca provode u odgojno-obrazovnim ustanovama, a sve su više izložena vršnjačkom nasilju, posebice pojavom interneta. Moramo razgovarati o prevenciji, biti svjesni da su odgojno-obrazovni radnici jedni od najvažnijih ljudi u prevenciji nasilja.“

Igor Vidačak, UZUVRH istaknuo je doprinos udruga u radu na prevenciji kroz širenje dobrih praksi, jačanje civilnog društva i osnaživanje nastavnika/ca za suočavanje s izazovima nasilja i jačanje njihovog aktivizma. „U istraživanju CMS-a stoji da je 50% učenika reklo da ne zna što napraviti da se poboljšaju odnosi među učenicima u školi, što pokazuje važnost preventivnih programa, ulaganja u informiranje učenika, nastavnika, roditelja. Potrebno je osnaživanje da se iz pasivnih promatrača transformiraju u aktivne borce protiv nasilja.“ Istaknuo je i važnost povezivanja civilnog društva s odgojno-obrazovnim sustavom kako bi se dala podrška prevenciji nasilja, aktivnijem uključivanju u lokalnu zajednicu, aktivizam i volontiranje.

Marko Boko iz Mreže mladih Hrvatske posebno je istaknuo važnost uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja kao snažnog alata u prevenciji nasilja i osnaživanje mladih kao ravnopravnih sudionika u društvu. Istaknuo da potrebu sagledavanja realnih potreba mladih te njihovo uključivanje u osmišljavanje prevencije, ali i snažniju ulogu u svojim zajednicama. „Mlade treba obrazovati za aktivnije sudjelovanje u civilnom društvu i lokalnoj zajednici. Vijeća učenika treba osnažiti i dati im resurse za provođenje svojih projekata, jer ih je većina usmjerena prevenciji nasilja.“ MMH se zalaže za uvođenje sustavnog instrumenta prevencije i borbe protiv nasilja, a nagladasak bi trebao biti na razvoju socijalnih vještina i vještina nenasilnog rješavanja sukoba.

U raspravi se moglo čuti da ima puno primjera dobrih praksi, posebno u radu udruga, ali da nisu takvi programi svugdje dostupni odnosno da je (geografski) neravnomjeran pristup kvalitetnim preventivnim sadržajima. Uloga institucija zato je ključna te treba podizati i njihove kapacitete i kvalitetu rada, kao i suradnju sa drugim važnim dionicima. Posebno teško dolazi se do roditelja, njihovo uključivanje u suradnju sa školama i institucijama nisko je, a važni su akteri u prevenciji. „Potrebno je informiranje o važnosti prevencije, a posebno ustrajanje na edukaciji nastavnika i roditelja. Također, nastavnici su pod pritiskom, ne znaju kako pravilno reagirati i problemi se ne rješavaju.“ (Milas Klarić)

Raspravljalo se i o odgovornosti za odgoj djece i mladih te zaključilo da je ona podijeljena između roditelja i sustava. „Uzroke problema tumačimo kako nam kada paše. Tko je odgovoran za razvoj i odgoj djece? Mi tvrdimo da su roditelji, no svijet kaže da su vrlo bitni i nastavnici. Institucije i mi moramo postići konsenzus, odgovornost je podijeljena, važni su i roditelji i  nastavnici. Moramo se unutar društva dogovoriti koga se sluša? Pučke predodžbe ili znanstvena istraživanja?“ (Tot). „Istina je između duše ravnatelja, ali i licenciranja ravnatelja. Valja naći mjeru između znanosti i pučkih predodžbi. Roditelji su pozvani da odgajaju, no dužnost je institucije i države da osigura provođenje Konvencije.“ (Milas Klarić).

Sažetak:

Škole su važna karika u prevenciji, jer su odgojne ustanove u kojima učenici provode velik dio svog života i odrastanja te se kroz njih mogu sustavno i dugoročno provoditi aktivnosti i programi koji djecu i mlade pripremaju za odgovorne građane.

Kao odgovor na potrebe nastavnika/ca, i na povećanje preventivnih aktivnosti škola vidi se kurikularna reforma koja bi trebala dati veću slobodu, mogućnost kreativnosti i inicijative nastavnicima i ravnateljima. Za to je nužna kvalitetna obrazovna podrška za njih kao i povećanje njihove odgovornosti za odgoj i obrazovanje. Nužno je školama omogućiti ekipiranje stručne službe, jer je su oni ključna karika za rad na prevenciji. Potrebno je uvesti vrednovanje dodatnog angažmana koji nastavnici uključuju u svoj svakodnevni rad, također poticanje i  evidentiranje volontiranja učenika.

Edukacija je proces koji nikad ne prestaje i važno je da se usavršavanje suradnika započne već primarno, u viskoškolskom obrazovanju nastavnika. Reforme i promjene u školstvu treba pratiti i promjena programa na visokoškolskoj razini.

Povećana suradnja svih koji se bave prevencijom i odgojem i obrazovanjem, nužan je korak u sagledavanju problema, ali i kreiranju cjelovitih rješenja. Škole se trebaju više otvoriti zajednici te uključivati roditelje u svoje aktivnosti.

Institucije trebaju biti dostupnije i responsivnije na potrebe onih koji praktično rade odnosno provode preventivne aktivnosti. Također, očekuje se smjanjenje administrativnih zadataka, a povećanje podrške u kreativnom radu nastavnika/ca.