Prvi panel bio je naslovljen „Ulaganje u obrazovanje – prema jednakim uvjetima i dostupnosti“, a u njemu su sudjelovali samostalni savjetnik u obrazovanju Petar Bezinović, aktivistkinja Centra za mirovne studije Jasna Račić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture Božica Žilić, te glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja Ana Tuškan. Zaključili su kako sustav odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj ne radi ni približno dovoljno po pitanju izjednačavanja uvjeta za djecu i učenike koji pohađaju predškolsko obrazovanje i osnovnu školu. Regionalne razlike, proizašle iz decentraliziranog sustava financiranja obrazovanja, poznate su već niz godina, međutim ne postoje strategije njihova ujednačavanja. Kada čak 146 gradova i općina uopće nema vrtiće, a kao središnji problem na nacionalnoj razini navodi demografsko kretanje stanovništva, jasno je kako ne postoji adekvatno upravljanje sustavom. Predškolski odgoj i obrazovanje tretira se često kao socijalna usluga roditeljima, čuvanje djece, a ne kao važan faktor u ostvarenju kasnijih obrazovnih uspjeha učenika, što pokazuju i istraživanja. Dokumenti koji predviđaju ujednačavanje uvjeta u sustavu osnovnog školstva, poput Državnog pedagoškog standarda, stoje „u ladici“ više od deset godina od njihova donošenja, a vlade kontinuirano ne izvršavaju svoju dužnost donošenja akcijskog plana za njegovu realizaciju. U međuvremenu, više od polovica škola radi u dvije smjene, 20% škola nema nikakvu sportsku dvoranu, a čak 40% djece ne koristi školsku prehranu. Ključno je da Ministarstvo prikupi podatke o uvjetima u vrtićima i školama od njihovih osnivača te krene s planiranjem ulaganja i promjena u obrazovanju na osnovu stvarnih potreba i stanja, istaknuto je na panelu o ulaganju u obrazovanje.

U drugom panelu pod nazivom „Forma ili reforma“ raspravljalo se o trenutnim procesima u obrazovnoj reformi, Školi za život, edukacijama nastavnika kao i položaju ravnatelja i njihovom pogledu na perspektivu reforme. Suzana Hitrec, predsjednica udruge ravnatelja srednjih škola istaknula je kako ravnatelji nemaju dovoljno konkretnih informacija o samoj primjeni, kako frontalna primjena neće obuhvatiti sve nastavnike u školama već samo one u eksperimentalnim predmetima te kako edukacije u sustavu Loomen nisu dovoljno dobro osmišljene upravo za ravnatelje jer se ne dotiču važnih kompetencija koje bi ravnatelji trebali razvijati. Igor Matijašić, ravnatelj OŠ Milana Langa iz Bregane koja je ove godine uključena u školu za život, istaknuo je kako su u cijeli projekt ušli entuzijastično i ove godine vidi neke pomake, no i dalje nedostaje oprema koju je škola trebala dobiti već početkom godine. Također, istaknuo je i kako sustavna evaluacija nije obavljena te kako nema povratnih informacija iz kojih bi se cijeli projekt trebao unaprijediti. Ipak, nada se kako će cijela priča od sljedeće godine zaživjeti u školama na dobro svih učenika. Ivana Valjak Ilić, nastavnica iz SŠ Vrbovec osvrnula se na edukacije na Loomenu i rekla kako je ideja tog tipa online edukacije bila odlična no izvedba je dosta loša. Iako je dosta zadovoljna edukacijama koje prolazi iz predmeta njemačkog jezika kaže kako su zapravo oni koji predaju strane jezike u školi u boljoj poziciji jer oni već niz godina rade po suvremenim metodama i u ovom svemu ne vidi puno toga novog ili inovativnog. Dora Kršul osvrnula se na istraživačke tekstove koje je ovih dana objavila na portalu srednja.hr, a koji se tiču financiranja metodičkih priručnika u Školi za život i ukazala na netransparentnost cijelog procesa, ljude koji su sudjelovali u izradi, njih 19, koji nikad nisu bili obuhvaćeni javnim pozivom te nejasnoće oko kriterija i izbora ljudi koji su dobili pozamašne honorare. Istaknula je i kako nije pitanje količine novaca koji su dobili za svoj rad nego na objavljivanje i transparentnost trošenja javnog i europskog novca.

Eli Pijaca Plavšić osvrnula se na ono što čuje od učitelja koji cijelu reformu vide kao jedno veliko ništa te također istaknula važnost transparentnosti s kojim imamo problem već niz godina i na koji GOOD inicijativa sustavno upozorava. Također je istaknula i poziciju Ministarstva i ministrice koja ne želi sudjelovati na ovakvim skupovima, voditi dijalog i surađivati s onima koji upućuju kritike na sam proces.

Na pitanje može li Hrvatska bolje sudionici panela bili su usuglašeni oko toga da sigurno Hrvatska može bolje, ali da je potreban pristup koji će uključiti sve one koji ovom procesu mogu doprinijeti i slušati savjete iz baze tj. od onih koji rade u razredu.

 

Završni panel naziva „Ima li mjesta za građanski odgoj u hrvatskim školama?“ okupio je znanstvenike koji se dugo zalažu za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) Berta Šalaja s Fakulteta političkih znanosti te Nikolu Baketu s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. 

Berto Šalaj komentirao je Kurikulumu građanskog odgoja i obrazovanja koji je stupio na snagu odlukom ministrice Divjak i koji će se započeti provoditi od iduće školske godine. 

 

Zbog međupredmetnosti za koju nema dovoljno mjesta u programu i zbog toga što mnogim učiteljima nedostaju kompetencije da za ovako nesređen i terminološki nedorečen kurikulum, Šalaj zaključuje da „ako nastavnik nije imao prethodno obrazovanje o GOO, ovakav kurikulum ne može provesti te da je ovaj kurikulum „kao sveta vodica – ne šteti, ali ni ne pomaže“. 

Vezano uz sadržaj novog Kurikuluma, Šalaj iznosi stav da je on čak mali korak naprijed u odnosu na vrlo loš program iz 2014., za kojeg navodi i da je sadržavao „nevjerojatne nebuloze“. Šalaj ističe da je njegovo čvrsto uvjerenje da kvalitetno provođenje GOO-a nije moguće bez barem jedne godine zasebnog predmeta u OŠ i SŠ. Predmet neće riješiti sve probleme, ali će biti jedan pozitivan korak naprijed koji će pokazati ozbiljnost i političku volju da se građanski stvarno uvodi.  Sada GOO ovisi o entuzijazmu nastavnika, a obrazovanje nastavnika u vrlo maloj mjeri uključuje GOO, a cjeloživotno stručno usavršavanje u tom području je potpuno neadekvatno.

Do sada je na snazi od 2014. godine bio Program međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja, kojeg Šalaj skraćeno naziva Mornarovim programom, koji je također, kao i novi Kurikulum predviđao obveznu međupredmetnu provedbu. Međutim, praksa je pokazala da se provedba događa u manjem broju škola, a o kvaliteti je uzaludno govoriti, a teško ju je i pratiti.  

Nikola Baketa se osvrnu na kvalitativno istraživanje koje su on i Marko Kovačić proveli s učiteljima koji provode GOO. Pokazalo se da učiteljima nedostaju kompetencije, da ne misle da međupredmetnost nosi išta novo jer omogućuje da oni koji ne žele provoditi GOO niti ne moraju.

Uz znanstvenike, na panelu su uvodničari bili i predstavnici lokalnih inicijativa koje su uvele građanski odgoj i obrazovanje kao izvannastavnu aktivnost za zainteresirane učenike od petih razreda osnovnih škola. Provedbu su predstavljali: Lana Golub iz Upravnog odjela za školstvo Grada Rijeke, Nikica Torbica iz inicijative Osijek to GOO! koja podržava provedbu GOO u Osijeku te Goran Grgurač pročelnik iz Grada Siska. Svi sudionici su potvrdili interes učenika te važnost komunikacije i suradnje s roditeljima koji su do sada izražavali zadovoljstvo. Sandra Marijanović iz OŠ F. K. Frankopana u Osijeku koja sama provodi GOO istaknula je da joj je najveći pokazatelj uspjeha u provedbi taj što su i učenici koji do sada nisu uključeni u GOO pokazuju interes i što su izašli iz učionice u zajednici i razvijali konkretne vještine.