Naime, smatramo da se odgovornost Centra za socijalnu skrb u ovom slučaju očituje u neizdvajanju brata iz obitelji, propuštanju nadzora susreta između Jagode i roditelja te nepokretanja postupka prema majci. Nadalje, smatramo da je zakazalo i državno odvjetništvo, ograničivši se u optužnici samo na kazneno djelo prisilnog spolnog odnosa s djetetom ne nepokrečući postupke u vezi s navodnim zlostavljanjem brata. Upitna je također pravovremenost i učinkovitost prikupljanja dokaza. 

Nadalje, ovaj slučaj uputio je i na problem sudskog (ne)poznavanja problematike svjedočenja djece žrtva nasilja. Nekonzistentnost u svjedočenju pojavljuje se i kod odraslih žrtvi sekusalnog nasilja zbog traume koje su prošle. U slučaju djece žrtava seksualnog nasilju u obitelji za očekivati je da svjedočenje neće biti u potpunosti konzisteno, osobito u slučajevima gdje nadležne službe nisu poduzele mjere da se dijete zaštiti od pritiska od strane navodnih zlostavljača.

Konačno, ovaj slučaj postavio je i pitanje izvještavanje u slučajevima obiteljskog seksualnog nasilja nad djecom. Iako pozdravljamo napor medija da pomognu djevojčici i bratu te ukažu na probleme seksualnog nasilja nad djecom i odgovornosti države da ih spriječi ili kazni, smatramo da treba štititi i privatnost djece i svih uključenih u slučaj a ne pozivati na linč i dizati moralnu paniku. 

Zbog svega navedeno pozivamo nadležne službe da zaštite prava Jagode i brata, ali i sve druge djece u ovakovoj situaciji te da utvrde odgovornost majke i oca, kao i svih odgovornih državnih tijela, kako se ovakva kršenja ljudskih dječjih prava više ne bi događala. Očito je kako je potrebna sustavna edukacija svih nadležnih tijela u suradnji sa strukom i nevladinim organizacijama.

Za Kuću ljudskih prava: Sanja Sarnavka (BABE) i Ivana Radačić (CMS).