Upitno je može li se zakonom kriminalizirati operacionalizacija jedne od važnijih vrednota suvremenog društva - solidarnost. Potrebno se zapitati koja je intencija i zašto MUP insistira na sankcioniranju duboko moralnog i ljudskog čina pomoći drugima u nevolji. Zašto uvodi uske iznimke, koje su ionako nužnost i civilizacijski doseg te je protivno zakonu ostaviti nekoga u životnoj opasnosti? 

„Kazneni zakon već kažnjava krijumčarenje i zarađivanje na tuđoj nesreći. Taj zakon treba provoditi, a ne ograničavati pomaganje ljudima“, poručio je Gordan Bosanac iz  Centra za mirovne studije. Spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći, kako je određeno posebnim propisom, nisu iznimke, već kao odredbe postoje u drugim zakonima i svaka osoba je dužna poštovati ih.

Ana Raffai iz udruge RAND - Regionalna adresa za nenasilno djelovanje, koja se bavi međureligijskim dijalogom, poručila je “Ako se usvoji ovaj zakon, ja kao vjernica, a i mnogi ljudi koji se smatraju vjernicima, gube pravo na slobodu vjeroispovijesti, koja mi nalaže da pomažem ljudima. To bi mi nalagalo da kršim zakon, što nikako ne želim.”

Pomaganje nije samo dio vjerničkih, već i moralnih načela. Stoga su predstavnici udruga uručili pismo zastupnicima i zastupnicama Hrvatskog sabora, u kojem ih traže da glasaju po savjesti i protiv zabrane pomaganja, ali i pozvale sve građane da se informiraju  o zakonu i onom što on nosi. 

Stoga, još jednom ističemo kako bi adekvatno definiranje iznimke trebalo glasiti: pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu, nalazi se u tranzitu ili nezakonito boravi na teritoriju RH.

Kada se nepravda ozakoni - otpor će postati dužnost!