Izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira povećavaju se kazne za različite prekršaje uvedene zakonom prije 40-ak godina. Izmjene i dopune navedenog zakona itekako su potrebne jer su neki članci posve arhaično opisani, dok drugi članci potpuno izostaju. Stoga, umjesto pukog povećanja iznosa kazni potrebno je redefinirati prekršajna ponašanja i uskladiti zakon sa suvremenim standardima ljudskih prava, uključujući gospodarska i socijalna prava. 

Svakako smatramo da odredbu o tzv. "odavanju skitnji i prosjačenju" treba hitno ukinuti jer su njezine jedina svrha kriminalizacija siromaštva i sugeriranje da ljudi koji žive u neimaštini namjerno prose ili noće po javnim površinama. Kao što smo na nedavno održanom okruglom stolu povodom Svjetskog dana socijalne pravde u razgovori sa stručnom javnošću zaključili, već dugi niz godina redovno u medijima uočavamo zabrinjavajuće vijesti o sankcioniranju osoba s malim prihodima ili bez njih, a koje npr. pomoću tzv. prosjačenja nastoje uprihoditi novac pomoću kojeg dolaze bliže spajanju kraja s krajem. Sankcionira se i one koji su zbog neimanja krova nad glavom prisiljeni boraviti i/ili prenoćiti na javnim površinama čime se u očima zakonodavca “odavaju skitnji”. Jedan od glavnih alata kriminalizacije i sankcioniranja osiromašenih upravo jeste Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sankcioniranje siromašnih samo po sebi predstavlja grubo kršenje ljudskih prava, što potvrđuje i Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Lăcătuş protiv Švicarske iz 2021. godine. Naglašavamo da MUP kao nadležna institucija u Ocjeni stanja i osnovnim pitanjima koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći (dio II.) prepoznaje siromaštvo osoba koje se navodno “odaju skitnji i prosjačenju” i to slijedećim argumentom: “...s obzirom da se radi o osobama koje zbog osobnih prilika nemaju sredstava za život i smještaj nije ih svrhovito kažnjavati višom novčanom kaznom te se stoga ne predlaže promjena važeće sankcije.” No, iako se prepoznaje da te osobe nemaju sredstva za život, nejasno je zašto vlasti i dalje inzistiraju na novčanim sankcijama znajući da ti ljudi iznose za kazne ionako neće moći podmiriti. Stoga smatramo da sve odredbe koje implicitno ili eksplicitno kažnjavaju siromašne sugrađanke i sugrađane kao i one koji žive u riziku od siromaštva treba pod hitno izbrisati iz zakona. Dodatno, napominjemo da je Republika Hrvatska prema ustavu socijalna država te apeliramo na uvođenje primjerenih socijalnih politika te univerzalno dostupnih socijalnih usluga koje osiromašenima pružaju izlaz iz siromaštva. 

Također, u ovom prijedlogu izmjena i dopuna zakona nedostaju intervencije u segmentu borbe protiv dezinformacija, ali i govora mržnje u javnom prostoru (i offline i online). Time predlagatelj zakona želi teže sankcionirati isticanje fašističkih, nacističkih i ustaških simbola, ali to se ne očituje nigdje u samom tekstu zakona koji ostaje nepromijenjen. Dakle, i dalje ovisi o isključivoj volji suda da odredbu iz čl. 5 st. 1 adekvatno tumači. Iako podravljamo strože sankcije za “izvođenje, reproduciranje pjesama, tekstova ili nošenje, uzvikivanje ili isticanje simbola čiji sadržaj izražava ili potiče mržnju”, nejasno je u kojem odnosu stoje ovaj članak i čl. 325 Kaznenog zakona te na kojoj instituciji će biti razlikovanje nepoželjnog govora kao prekršaj od kaznenog djela. 

Za kraj, smatramo nedemokratskim i protuzakonitim da MUP pokušava progurati ove izmjene i dopune Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira najavivši uvođenje zakona po hitnom postupku. Ministre Božinoviću, čemu ovolika žurba? Što pokušavate postići uvođenjem zakona koji puštate u javnu raspravu u nedjelju ujutro s rokom od 7 dana koji završava usred praznika? Naime, u nedjelju ujutro, MUP je objavio savjetovanje s javnošću o Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira - s rokom od samo 7 dana - iako Zakon o pravu na pristup informacijama kao minimum propisuje 30 dana. Rok od 7 dana smatramo suviše kratkim za smislenu participaciju javnosti o prekršajnom zakonu koji je često predmet javne rasprave i koji pod hitno treba osuvremeniti. Stoga smo u utorak, 04.04.2023. od Povjerenika za informiranje tražile da MUP-u naloži produljenje roka na barem 30 dana, što je odmah slijedeći dan, 05.04.2023. i učinio. To znači da MUP ima tri dana da postupa sukladno dopisu Povjerenika i da produlji rok za javnu raspravu do kumulativno ispunjenog roka od 30 dana. Ministre Božinoviću, nadamo se da će MUP postupiti sukladno traženju povjerenika te da ćete produljenjem roka postupiti u skladu s propisima ove zemlje. 

Dodatno, nadamo se da ćete uzeti u obzir komentare zainteresirane javnosti, uključujući organizacije civilnog društva u obzir jer je ovaj zakon redovno predmet javne rasprave te se na temelju javnog diskursa da zaključiti kako se radi o zakonu o kojem javnost itekako ima i mišljenje, komentare i kritike. Tim više je izrazito bitno da javnost ima mogućnost sudjelovati u javnom savjetovanju i time iskazati svoja mišljenja te dati prijedloge. Na MUP-u je pak uzeti ozbiljno u razmatranje pristigle komentare i odustati od donošenja zakona po hitnom postupku, a sve kako bi se donio što kvalitetniji i s ljudskim pravima i demokratskim standardima usklađeniji prekršajni zakon.