Uz to implementacija Konvencije ima i proračunske implikacije, odnosno Vlada i zakonodavac moraju u proračunu RH osigurati sredstva za provedbu na godišnjoj razini. 

Potrebno je u postojeće zakone i podzakonske propise uključiti definiciju „nasilja nad ženama“ na način kako je to propisano Konvencijom, nadalje uskladiti definicije „nasilja u obitelji“ u Obiteljskom zakonu, Zakonu o zaštiti žrtava nasilja u obitelji, te Kaznenom zakonu. Uz to u navedeni zakonski okvir potrebno je uvesti definiciju roda i rodno utemeljenog nasilja, te uskladiti definiciju žrtve na način kako je to propisano Konvencijom (uvesti pojam žrtve nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja). U definicije bliskih osoba u Kaznenom zakonu, te u Zakonu o zaštiti žrtava obiteljskog nasilja nužno je uključiti intimne partnere (osobe koje ne žive zajedno, manje su od tri godine u vezi odnosno nemaju zajedničku djecu), kao i bivše intimne partnere odnosno osobe koje su ili su bile u emotivnoj ili seksualnoj vezi. 

Nužno je jasnije definirati „pozitivne obveze“ države u pogledu čl. 5 Konvencije koji propisuje standard dužne pažnje pri sprečavanju, istraživanju, kažnjavanju djela nasilja nad ženama, ali i definirati mehanizme naknade štete za sva djela nasilja koja su počinili nedržavni subjekti. Pitanje definicije prava na naknadu štete trebalo bi rezultirati i preporukom za češću primjenu adhezivnog postupka u kaznenom postupku pokrenutom zbog nasilja u obitelji odnosno počinjenja nekog od kaznenih djela fizičkog i drugog nasilja za koje je propisan kvalificirani oblik kada su počinjena prema članu obitelji ili bliskoj osobi, a kako bi pitanje naknade štete žrtvama kaznenih djela počinjenih u obitelji odnosno prema bliskoj osobi bilo rješavano efikasno i bez dodatnih tereta za žrtve.

U skladu s čl. 8. Konvencije potrebno je osigurati sredstva za provedbu Konvencije, odnosno integriranog pristupa u implementaciji mjera i programa zaštite od nasilja nad ženama; pri tome je potrebno povećati proračunska izdvajanja za borbu protiv nasilja nad ženama, a sve dosadašnje stavke kojima se financira zaštita od nasilja u obitelji, te zaštita od nasilja nad ženama treba staviti u funkciju provedbe Istanbulske konvencije i osigurati transparentnost i razumljivost povezanosti proračunskih stavki s provedbom konvencije. U tom pogledu potrebno je osigurati i kontinuitet u financiranju nevladinih organizacija koje su pružateljice direktnih usluga ženama žrtvama nasilja (odnosi se i na opće i specijalizirane usluge potpore) kako pružanje i dostupnost tih usluga ne bi ovisili o projektnom jednogodišnjem financiraju i kako se dostupnost programa koje nevladine organizacije pružaju ne bi smanjivala u slučaju da projekt nije izabran za financiranje.  U tom smislu potrebno je osigurati stalnu proračunsku poziciju za autonomna skloništa, SOS telefone (116006 – Pozivni centar za žrtve zločina) i osigurati pokrivenost telefonske linije 24 sata na dan svih 7 dana u tjednu, za pružanje besplatne pravne i psihološke pomoći žrtvama nasilja, pružanje usluga žrtvama za osiguranje ekonomske egzistencije i pristupa tržištu rada, obrazovanju itd. 

Potrebno je osigurati financijska sredstva, te okvir izbora i evaluacije rada Koordinativnog tijela propisanog čl.10 Konvencije, te osigurati neovisnost, stručnost i ekipiranost tog tijela kako bi moglo izvršavati poslove u skladu s konvencijskim obvezama. Uz to potrebno je osigurati dostupnost javnih baza podataka svih tijela javne vlasti na svim razinama koordinativnom tijelu kako bi moglo ispunjavati funkciju praćenja i izvještavanja po konvenciji. Kroz implementaciju članka 10. Konvencije nužno je osigurati izbjegavanje preklapanja u prikupljanju informacija o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama, te osigurati sredstva za jedinstvenu bazu podataka pri Koordinativnom tijelu. U tom smislu potrebno je regulirati i pitanje klasifikacije i načina vođenja statistike na redovnim sudovima, a kako bi se olakšalo praćenje implementacije Konvencije unutar pravosuđa, odnosno osigurati provedbu Pravilnika o sadržaju obvezne evidencije i izvješća, načinu prikupljanja, obrade i pohrane statističkih podataka. 

Dodatna financijska sredstava potrebno je osigurati i za jačanje kapaciteta ustanova i organizacija za psihosocijalne tretmane i druge vrste rada s počiniteljima u cilju transformacije ponašanja, te sredstva (financijska i druga materijalna sredstava) za osiguravanje zbrinjavanja žrtava nasilja-u tom pogledu posebno je potrebno  regulirati pitanje nadležnosti za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja, te uključiti i Ministarstvo državne imovine u rješavanje ovog pitanja, kao i sve jedinice lokalne i regionalne samouprave. 

U pogledu obveze iz čl. 23. potrebno je osigurati sredstva na razini nacionalnog proračuna i lokalnih proračuna za financiranje minimalno 1600 mjesta u skloništima, a sadašnji kapaciteti su daleko ispod propisanog standarda osiguranja mjesta za jednu obitelj na 10 000 stanovnika. Rad skloništa mora se financirati kontinuirano i ne smije ovisiti o natječajnim sredstvima niti jednogodišnjim financijskim instrumentima. Dodatno, potrebno je iz ESF osigurati sredstva pod financijskom alokacijom za socijalnu infrastrukturu za financiranje osnivanja i djelovanja Kriznih centara za žrtve seksualnog nasilja, te pri tome voditi računa da se centri nalaze u blizini bolničkih centara, te da centri imaju adekvatnu smještajnu infrastrukturu za privremeno zbrinjavanje žrtava kojima je to potrebno. 

U pogledu čl.29. i čl.30. nužno je osigurati zakonske pretpostavke za spajanje postupaka za naknadu štete i kaznenog postupka u smislu adhezivnog postupku u okviru kaznenog, te osigurati promjene okvira građanskog postupka u  smislu snošenja troška parnice, pravila o snošenju parničnih troškova od strane tužitelja u razmjernom dijelu u kojem mu nije udovoljeno visini odštetnog zahtjeva (što uzrokuje da mada je tužitelj uspio dokazati osnovu za naknadu štete, ako je visina štete niža od tražene, tužitelj mora snositi razmjerni dio parničnih troškova), te riješiti pitanje priznavanja činjenica utvrđenih u kaznenom odnosno prekršajnom postupku kojim se utvrđuje nasilje nad ženama odnosno nasilje u obitelji ili među bliskim osobama-ovime bi se ujedno i prevenirala reviktimizacija  ponovnim ispitivanjem i utvrđivanjem činjenica (vezano za usklađivanje s čl. 54 Konvencije). 

U Obiteljski zakon nužno je ugraditi odredbe kojima će se štititi sigurnost žrtve i djece i regulirati pitanje ostvarivanja roditeljskog prava na viđanje djece u situacijama u kojima je jedan roditelj počinio nasilje u obitelji, te situacije u kojima se radi o nasilju prema djeci. Također, u Obiteljski zakon treba ugraditi odredbe o poništaju braka u slučajevima prisile na brak i tako uskladiti se s čl.32. Konvencije. 

Za usklađivanje s člankom 36. Konvencije potrebno je razmotriti mogućnost redefiniranja Kaznenog djela silovanja i smanjenja uvjeta u smislu dokazivanja istovremenosti sile, prijetnje i nedobrovoljnosti. Potrebno je osigurati potpunu eliminaciju instituta doprinosa žrtve kod svih seksualnih delikata jer se uvođenje i propitivanje doprinosa žrtve u seksualnim deliktima odraz patrijarhalnih vrijednosti, stereotipnih rodnih uloga i samim time suprotan odredbama Konvencije (čl. 3- Definicije). 

Sakaćenje ženskih spolnih organa inkriminirano je u članku čl. 116. Kaznenog zakona,a kvalificirani oblik djela postoji ako je počinjeno prema bliskoj osobi. Usprkos tome, da bi se u potpunosti uskladili s čl.37 Konvencije nužno je u Kaznenom zakonu promijeniti minimalnu i maksimalnu kaznu zatvora za navedeno kazneno djelo i ad minimum je izjednačiti s propisanim okvirom kazni za djela teške tjelesne ozljede, te mutatis mutandis kvalificiranim oblik teške tjelesne ozljede. 

U pogledu usklađivanja s čl. 39 Konvencije, pitanje inkriminiranja prisilnog pobačaja  uključeno u Kazneni zakon, no potrebno je i eksplicitno  definirati inkriminaciju prisilne sterilizacije kao oblika nasilja nad ženama, te kao kvalificirani oblik tog djela propisati oblik počinjenja iz mržnje. 

Za usklađivanje s čl. 45 Konvencije nužno je dodatno regulirati pitanje nadzora nad provedbom sankcija i mjera nad počiniteljem kaznenog odnosno prekršajnog djela, te propisati strože sankcije koje mogu garantirati sigurnost žrtve za počinitelje koji prekrše sigurnosne mjere, odnosno kod onih koji su recidivisti. 

Radi usklađivanja s čl.48 Konvencije nužno je promijeniti odredbe Obiteljskog zakona u pogledu provođenja medijacije u obitelji tako da je nesudjelovanje u medijaciji autonomna odluka žrtve nasilja a ne stručnog tima Centra za socijalnu skrb, odnosno da se medijacija ne provodi u slučajevima tvrdnje o postojanju nasilja kao što je to bilo riješeno prijašnjom verzijom zakona. Uz to potrebno je uskladiti odredbu Zakona o prekršajima koja omogućuje da tužitelj (najčešće MUP) odustane od pokretanja prekršajnog postupka u slučaju da je žrtva pristala a počinitelj se prije toga podvrgnuo psihosocijalnom tretmanu s odredbama čl.48. Konvencije. 

U Zakon o zaštiti žrtava nasilja u obitelji potrebno je uvesti dodatne mjere i odredbe koje će osigurati hitnost postupanja u slučajevima nasilja, a koje neće biti samo instruktivne naravi, već će u slučaju nepostupanja ili nepostupanja u skladu s hitnosti povlačiti odgovornost nadležne osobe/a. Jednako tako je potrebno u Kazneni zakon uključiti dodatne  mjere opreza: zabrana približavanja određenoj osobi, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe i  udaljenje iz doma, te  udaljenja počinitelja za slučajeve kad ne postoje pretpostavke za uhićenje, a postoji vjerojatnost da je počinjeno djelo nasilja nad ženom.

Za usklađivanje s odredbom čl. 56 Konvencije potrebno je izvršiti izmjene Zakona o kaznenom postupku u smjeru jačanja prava žrtve na obaviještenost i informiranje. U pogledu usklađivanja s odredbama o zastari i pravnoj pomoći nužno je napraviti izmjene Kaznenog zakona koji propisuje da za pojedina kaznena djela zastara počinje teći od punoljetnosti žrtve, tako da se uvede nezastarijevanje kaznenih djela počinjenih na štetu djece kako bi im se omogućilo učinkovito pokretanje postupka kada se za to steknu uvjeti zbog moguće visoke traumatiziranosti žrtve. 

 

[1] Pri analizi potrebnih izmjena korištena je analiza napravljena u sklopu projekta Udruženim naporima – K novim evropskim standardima u zaštiti žena od rodno utemeljenog nasilја financiranog od  Evropskа unijа u okviru IPA programa – Civil Society Facility Framework Partnership Agreements, a kojeg u hrvatskoj provode Autonomna ženska kuća, Centar za žene žrtve rata i Centar za građanske  inicijative Poreč, www.potpisujem.org