Na pragu posljednje godine mandata ove Vlade, Platforma 112 izražava žaljenje i zabrinutost zbog propuštenih prilika koje su rezultirale sve manjim brojem ljudi koji uistinu ostvaruju svoja prava i daljnjim gubitkom povjerenja građana. Umjesto zaokreta u odnosu na kleptokratsko nasljeđe HDZ-a i iskoraka prema povećanju kvalitete demokracije i izlasku iz ekonomske krize, Vlada je u praksi odabrala status quo kada se radi o vladavini prava, kvaliteti demokracije, zaštiti ljudskih prava, javnih dobara i suočavanju s ratnom prošlošću.
Ocjenu reformskih kapaciteta Vlade RH u protekle tri godine mandata u odnosu na zahtjeve Platforme 112 objavljujemo svjesni ambijenta političke polarizacije u kojoj se ratne traume recikliraju u svrhu političkih manipulacija, a konzervativna desnica raspiruje strahove i strasti te pronalazi krivce u drugima i drugačijima. U takvom kontekstu, suočeni smo s poraznom činjenicom da niti jedan naš zahtjev nije u potpunosti ostvaren, a da su zadovoljavajući pomaci vidljivi u tek 16 zahtjeva, što zbirno čini tužnih 14%.
Kao glavni razlog nameće se problem kompetencija, osobito vezanih uz vodstvo i strateško upravljanje. Očito je da su izabrani nositelji nove vlasti došli nepripremljeni čak i za one reforme koje predstavljaju dug iz razdoblja pregovora, a za koje su se snažno zalagali kako u opoziciji, tako i u Planu 21. Odustajanje od vlastitih političkih ciljeva nije bilo popraćeno preuzimanjem odgovornosti, osobito u slučaju premijera, ali i drugih čelnika koji su se implicite, ali i neformalno, pozivali na izostanak zelenog svjetla na samom vrhu.
Uvjereni smo da je uzrok ekonomske, ali i sve snažnije društvene krize vidljive po sve dubljim svjetonazorskim sukobima i netoleranciji temeljno politički. Unatoč deklariranim načelima otvorenosti i pomacima u pojedinim resorima, obuhvatna analiza pokazala je da je i dalje na snazi i ignoriranje uloge i važnosti građana i organiziranog civilnog društva, posebice u politički „teškim“ pitanjima.
Duboko svjesni okolnosti u kojima živimo, mi ne odustajemo i ne pristajemo dosadašnji dugogodišnji pad na dno prihvatiti kao činjenicu kojoj nema alternative. Hrvatska država i društvo moraju moći naći izlaz iz ekonomske krize, osiromašenja sve većeg broja građana, urušavanja temeljnih vrijednosti demokracije i vladavine prava, ukratko, beznađa koje nas blokira i vodi unatrag. Nužno je prekinuti s borbom za vlast vlasti radi, manipuliranjem u ime ideologija u koje se zapravo često i ne vjeruje. Treba prestati vikati i prijetiti, prozivati i zazivati. Umjesto hajki na neistomišljenike predlažemo dijalog. Zaokret prema uključivanju svih zainteresiranih u zajedničku akciju za solidarnost, toleranciju i kreativnost je moguć.
Moramo sjesti i zapodjenuti razgovor.
