Nagrada 2010

Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2010. godine, svečano su dodjeljene Nagrada i priznanja za 2010. godinu. Nagradu "Krunoslav Sukić" dobila je Jadranka Reihl Kir, priznanje "Krunoslav Sukić" dobila je Ana Matijević iz Tenje, a priznanje za nenasilnu akciju dobila je inicijativa NE DAMO VARŠAVSKU!

Nagradu za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić" dodjeljena je Jadranki Reihl Kir za njeno nepokolebljivo, odlučno i hrabro inzistiranje na istrazi ubojstva svoga supruga, načelnika osječke policije Josipa Reihl Kira, i dvojice predstavnika lokalne vlasti, Milana Kneževića i Gorana Zobundžije te pokušaja ubojstva Mirka Tubića 1. srpnja 1991. godine na kontrolnoj točki između Osijeka i Tenje. Jadranka Reihl Kir nije dozvolila da se to ubojstvo zataška niti da se proglasi činom slijepe osvete koji treba opravdati predratnom atmosferom koja je takve osjećaje raspirivala, nego da se radi o političkom ubojstvu usmjerenom na eliminaciju mirovnih nastojanja njezina supruga. Uspjela je istinu o sudbini Josipa Reihl Kira učiniti dijelom kolektivnog iskustva i principjelnog stava. Jadranka Reihl Kir nikada nije bila žrtvom već svjedokinjom svog vremena, ona nikada nije dopustila da se tragedija pretvori u pravosudnu farsu. Tu farsu ovih dana razgrađuje izložba „ Tko je tebi Reihl Kir", ponovo nas primjerom i Jadranka Reihl Kir podsjeća da bez osobnog izlaganja, točnije prkosa , dominantnim, nasilnim, društvenim ponašanjima, niti mira niti prosperiteta neće biti.

Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić" dobila je za svoj dugogodišnji mirovni rad Ana Matijević. Svoj mirovni put započela je 1991. godine u Bosanskom Brodu, a nastavila kao izbjeglica u Slavonskom Brodu i Njemačkoj. U Tenje dolazi 1999. godine gdje nastavlja svoju mirovnu misiju do današnjih dana pod geslom: „Geste i ljudskost su ono što donosi mir". U zajednici u kojoj živi prepoznat je Anin doprinos u izgradnji tolerancije i uspostavljanju dijaloga u Tenji i na području grada Osijeka. Neumorno radi na pomirenju nacionalnih zajednica Hrvata i Srba te nastoji, do jučer marginaliziranu Romsku kao i druge manjinske skupine, uključiti u društveni život sela. Veliku pažnju poklanja invalidima, djeci i starijim osobama. Nesebično se trudi da svojim konkretnim primjerima motivira sugrađane na akcije od šireg društvenog značaja. Jedna od Aninih višegodišnjih suradnica kaže: „Ljudi su se počeli mijenjati, djeca se zajedno natječu na turnirima, pokrenule su se folklorne skupine, selo je živnulo, velikim dijelom zahvaljujući našoj Ani, maloj ženi, velikog srca".

Priznanje za nenasilnu akciju dobila je inicijativa Ne damo Varšavsku. Inicijativa, akcija, web stranica, slogan "Ne damo Varšavsku!" postao je simbol otpora građana koji je toliko puta izrečen na višemjesečnom prosvjedu u Zagrebu tijekom 2010. godine. U akciji je sudjelovalo nekoliko stotina predstavnika organizacija civilnog društva te nekoliko tisuća građana koji su na taj način usprotivili korupciji, zaobilaženju zakona, samovolji vlasti koja u ovom slučaju nije djelovala u javnom interesu. Inicijativa je uspjela dobiti prvostupanjska sudska rješenja koja osuđuju neprimjereno ponašanje policije, otvorila je niz diskusija o ulozi policije u hrvatskom društvu, postavila je nove standarde u građanskom nenasilnom otporu u Hrvatskoj. Do kraja je zadržala izvorni građanski, nestranački identitet. Iako su neposredni učinci naizgled upitni, akcija "Ne damo Varšavsku!" na velika je vrata uvela nenasilni, osmišljeni, dugotrajni i kreativni bunt, vratila nadu da je promjena moguća, da Varšavska tj. Hrvatska pripada svima, a ne samo nekima, značajno poljuljala sliku svemoći 'izabranih'. Varšavska je upozorenje svima koji misle da je privatni interes iznad javnog i da javnost nije sposobna reagirati. Sad znamo da jeste, zahvaljujući emancipatorskom učinku ove akcije čiji će se pravi dosezi i značaj tek s vremenom moći pojmiti.