Razumijevanje uzroka ovog ili ovih sukoba preduvjet je traženja rješenja, sa sviješću da se nikakvo pravedno i održivo rješenje ne može naći bez dogovora koji uključuje zadovoljenje potreba svih naroda koji žive na teritorijima i protiv su života punog nesigurnosti, sukoba i rata, a čiji ih političari ne zastupaju u željama za mirom i slobodom. Zagovaramo dogovor koji uključuje glasove onih najmarginaliziranijih i pronalazak načina za stvaranje mira i aktivnog suživota u kojem su prava svih ljudi koji žive na cjelokupnom teritoriju zadovoljena - poput prava na sigurnost, slobodu, jednakopravnost i druga prava koja se očituju i u zahtjevima za povlačenjem okupacije, pravom izbjeglica na povratak, prestankom vojnog nasilja i prestanka svih drugih vrsta strukturnog nasilja i nejednakosti. Za to je, naravno, potrebno povjerenje te iskrena dobra volja da se dogovor postigne i krene graditi mir. Iako ovo može zvučati naivno i neostvarivo, iskustva izgradnje mira u Hrvatskoj pokazuju nam da trajnog mira zaista nema bez zadovoljenja potreba svih naroda na području sukoba.

 

U nastavku ćemo pokušati pružiti širi kontekst te iznijeti zahtjeve prema UN-u i međunarodnoj zajednici, Europskoj uniji i državama članicama te Republici Hrvatskoj.

 

1. Adresiranje korijena sukoba nije opravdavanje nasilja 

Eskalacija nasilja na području Palestine i Izraela mora se  sagledati zajedno s  korijenima tog nasilja, a koji su izraelska okupacija, točnije tzv. naseljenički kolonijalizam koji je zadnjih godina eskalirao porastom militariziranog nasilja i ubijanja Palestinaca na Zapadnoj obali (do rujna ove godine više od 200 osoba, uključujući 40-ero djece), sve veće izgradnje izraelskih ilegalnih naselja i uništenja palestinskih domova, protjerivanje ljudi iz njihovih domova (poput slučaja iz 2021. u četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu), učestalim napadima na Gazu koja je pod opsadom posljednjih 15 godina kao jedan od najvećih “otvorenih zatvora'' u svijetu, sve češćim javnim govorom izraelskih političkih vladajućih struktura koji poziva na etničko čišćenje i, općenito, sve većim kršenjima prava Palestinaca, kako na okupiranim teritorijima, tako i onim unutar Izraela, sve s otvorenim ili prešutnim pristankom zapadnih zemalja, pa tako i Hrvatske.

Sve navedeno predstavlja gruba kršenja Sporazuma iz Osla, potpisanih između predstavnika Izraela i Palestine prije trideset godina koji su trebali donijeti mir u regiji te mirnodopsku tranziciju prema dvjema suvremenim državama kroz takozvani “two-state solution”. 

Rješenje sukoba leži u usmjeravanju prema razumijevanju i rješavanju korijena sukoba, što je dodatno otežano umanjivanjem problematike okupacije i predstavljanjem sukoba kao religijskog, koji zbog različitosti i nespojivosti religija sukobljenih strana ne uspijeva ostvariti mirni suživot, a ne zato što nema mira pod okupacijom.

2. Kršenje međunarodnog prava 

Bitno je naznačiti asimetričnu narav ovog sukoba u kojem govorimo o okupacijskoj sili, koja je i međunarodnim pravom obvezana na poštivanje različitih obveza međunarodnog prava, pogotovo prema populaciji nad kojom ima kontrolu, i naroda pod okupacijom koji de facto nema državu. Izrael je prekršio ili je bio subjekt više od 30 rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a. Neka od najvažnijih kršenja međunarodnog prava humanitarnih standarda ratovanja i ljudskih prava Palestinaca jest politika kolektivnog kažnjavanja, koju i sada vrlo jasno vidimo u Gazi, gdje su od 7. listopada na gusto naseljena područja bačene na tisuće bombi, uništena civilna infrastruktura i čitavi blokovi stambenih zgrada, u kojima je ubijeno gotovo 3500 civila, od kojih više od 1500 djece, UN-ovih radnika, novinara, dok se broj interno raseljenih osoba na području Gaze procjenjuje na milijun; kao i kompletna blokada pristupa vodi, hrani, struji, gorivu i slično, koja zaustavlja funkcioniranje ono malo infrastrukture poput bolnica, koje su trenutno pretrpane palestinskim civilima. Članak 33. Četvrte ženevske konvencije definira kolektivno kažnjavanje ratnim zločinom te naznačuje da nitko ne može biti kažnjen zbog zločina koji nije osobno počinio.  

Osim toga, ilegalna naselja koja Izrael gradi na Zapadnoj obali također predstavljaju kršenje međunarodnog prava, točnije Četvrte ženevske konvencije, Haške konvencije, te predstavljaju ratni zločin unutar Rimskog statuta Međunarodnog suda i drugih zakona; kršenje međunarodnog prava je i zid izgrađen na granici sa Zapadnom obalom, kao i kršenje prava na povratak palestinskih izbjeglica koji su nasilno protjerani i njihovih potomaka, koje Izrael ignorira već šest desetljeća. Konsenzus je i mnogih međunarodnih organizacija, kao i nekih UN-ovih ureda, da je opsada Gaze od 2007. također ilegalna, točnije spada u gorenavedeno kolektivno kažnjavanje. Dodatno, sve više je pravnih analiza koje izraelsko postupanje prema Palestincima, kako u okupiranim teritorijima, tako i unutar Izraela, označuju apartheidom koji u svim sferama života sustavno promiče održavanje sustava židovske nadmoći nad Palestincima, koji je također prepoznat kao zločin protiv čovječnosti unutar UN-ove Konvencije o apartheidu iz 1973., kao i Rimskog statuta Međunarodnog suda. 

Hamasov pokolj civila u Kfar Azi  i ostali zločini prema civilima nedopustivi su i moraju se hitno sankcionirati u skladu s međunarodnim pravom – bilo kakvi pokušaji opravdavanja takvog djelovanja Hamasa nedopustivi su te se kompleksnosti ovog sukoba ne smiju koristiti kao opravdanje za antisemitizam ili govor mržnje prema Židovima ili Arapima. 

3. Raznolikost palestinskog pokreta otpora

Važno je naznačiti da postoji velika raznolikost palestinskog pokreta otpora. U samim začecima u njemu su prevladavale sekularne, ljevičarske frakcije, te je također važno naznačiti i da je Hamas ustanovljen tek 1987., dok je otpor Palestinaca prema okupaciji postojao i prije toga, a uključivao je i mirne prosvjede i mirovne inicijative. Stoga, može se zaključiti da s ovakvim politikama Izraela ni odsutstvo Hamasa ne bi donijelo prestanak okupacije pa tako ni otpor prema istoj. Zapadni mediji ne prikazuju tu raznolikost, već pristrano uokviruju izvještavanje o ovom sukobu te rijetko tematiziraju  začetke i korijene sukoba. Možemo se zapitati zašto nije bilo uravnoteženog medijskog praćenja jednog od najvećih mirnih prosvjeda u Gazi u ožujku ove godine kad su deseci tisuća ljudi mirno prosvjedovali i zahtijevali pravo na povratak, i u kojem je izraelski nasilni odgovor na prosvjed osuđen UN-ovom rezolucijom. Ili, primjerice, način na koji se demonizira pokret Bojkot, povlačenje investicija i sankcije (BDS) kojem je cilj upravo na miran način ukazati na ilegalnost i brutalnost izraelske okupacije. Palestincima se šalje poruka da nikakva vrsta otpora nije legitimna i da bi bilo najbolje da svi prihvate realnost okupacije i etničkog čišćenja koje se vrši nad njima. Dolazi do zamagljivanja sukoba koji se tako pojednostavljuje i predstavlja kao religijski sukob, iako je religijsko otvrđivanje i povećanje, kako muslimanskog, tako i židovskog ekstremizma, samo posljedica ovog sukoba, a ne njezin uzrok.

4. Odgovor Europske unije 

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen vrlo je jednostrano i u ime cijele Europske unije usmjerila europsku podršku Izraelu, bez jednake solidarnosti usmjerene prema palestinskom narodu koji je pod okupacijom posljednjih 75 godina i bez ikakvog spomena izraelskog opetovanog kršenja međunarodnog prava. Nedostatak ikakve osude i sankcija tijekom godina izraelske okupacije i kršenja međunarodnog prava, kao i nedostatak političke volje za pomicanje pregovora i mirno rješavanje ovog sukoba, od dugogodišnjeg nestabilnog statusa quo stvorilo je situaciju u kojoj Izrael može bacati tisuće bombi na civilnu infrastrukturu i kolektivno kažnjavati cijelu populaciju, širiti ilegalna naselja i održavati politiku apartheida, budući da mu dosadašnje iskustvo pokazuje da ni na koji način neće biti kažnjen. S druge strane, takvim postupanjem izravno se doprinosi kontinuiranom razaranju domova nekoliko miljuna Palestinaca koji su prisiljeni migrirati i tražiti zaštitu i dom izvan Palestine.  

Vrlo je opasno ponovno pozicioniranje Europske unije na stranu Izraela, iako zemlje Europske unije imaju različite vanjske politike, te zabrinjava nedostatak poziva na smirivanje sukoba i poštivanje međunarodnog prava.    

Povijest sukoba na području Palestine pokazala je da se mir kojem svi u regiji teže ne može postići oružanim sukobima. Graditi odnose na grobovima civila je nemoguće. Apeliramo na prekid oružanih sukoba i ponovne pokušaje pregovora uz dodatno zalaganje međunarodne zajednice kao posrednika.

Pozivamo države članice i odgovorna tijela Ujedinjenih naroda da poštuju Povelju UN-a i zahtijevaju: 

• hitni prekid vatre i prestanak uporabe eksplozivnog oružja u svim naseljenim područjima;
• od Izraela, kao punopravne članice Ujedinjenih naroda, da poštuje međunarodno pravo, zaštiti civilno stanovništvo na okupiranim palestinskim teritorijima, ukine opsadu Gaze i osigura pristup dobrima bitnim za preživljavanje ljudi u enklavi;
• uspostavu pomoći kako bi se izbjeglo kolektivno kažnjavanje Palestinaca od strane donatora i država članica;
• pokretanje procesa za mir i pravdu uz posredovanje UN-a; 
• okončanje vojne i druge podrške izraelskoj okupaciji Palestine.

 

Kao članica EuroMed Rights, dijelimo zahtjeve mreže prema Europskoj uniji. EU i države članice trebaju:

• pozvati izraelsku vladu na strogo pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava, na koje je zemlja obvezana;
• proširiti najavljenu reviziju pomoći Europske unije palestinskim vlastima, kako bi uključila punu reviziju političkog, gospodarskog i vojnog angažmana EU-a s Izraelom - neuspjeh da se to učini, ne samo da bi riskirao kolaps bilo koje političke i civilne infrastrukture na Zapadnoj obali, kažnjavajući palestinski narod u cjelini, već bi mogao dovesti i do neželjenih pravnih posljedica za EU u sadašnjem kontekstu;
• javno podržati istragu Međunarodnog kaznenog suda o situaciji u Palestini kako bi svaki počinitelj ratnih zločina na svim razinama odgovarao za svoja djela.

 

Konačno, zahtijevamo od Republike Hrvatske:

• jasnu osudu nasilja prema svim civilima; 
• zaustavljanje vojne i financijske pomoći koja se koristi za kršenje međunarodnog prava;
• poziv na humanitarnu pomoć žrtvama, otvaranje humanitarnog koridora za civile i napore u pronalaženju mirovnog rješenja; 
• poziv na zaštitu svih civila, uključujući medicinsko osoblje, humanitarne snage i reportere;
• jasnu osudu i nultu toleranciju izjava koje zazivaju genocid i etničko čišćenje;
• zahtjev da se ratni zločini obiju strana istraže i odgovorni i počinitelji osude.