Aktivizam i umjetnost- Koliko fašizma?
WHW kustoski kolektiv: Što, kako i za koga u sklopu seminara Protiv fašizma danas, predstavilo je projekt Koliko fašizma? provođenog od 2011. do 2013. godine. Projektom je ,polazeći od istoimene zbirke tekstova slovenskog filozofa i političkog aktivista Rastka Močnika objavljene 1995., kroz seriju izložbi i pratećih programa istraživao oblike organizirane, sustavne, i često zakonski utemeljene netolerancije koja prožima suvremenu javnu sferu, putanje kojima se ona razvijala u posljednjih dvadeset godina, kao i načine na koje politička apatija podržava oblike 'mekog' fašizma u svakodnevnom životu.
Kustoski kolektiv koji se bavi vizualnom umjetnošću osnovan je 1999. godine s interesom za umjetničku praksu koja zauzima politički kontekst. Djeluju u Galeriji Nova u kojoj se održavaju izložbe. To je kolektiv od pet ljudi koji kontinuirano rade zajedno, a bave se temama koje su isključene iz društva. Proizvode umjetničku praksu koja može pridonijeti promjeni putem predavanja, tribina i izdavačkim programom. Kroz nekoliko izdvojenih radova pokazuju kako kako umjetnost može pomoći emancipatorskom sustavu vrijednosti. Kao svoj zadatak prihvatili su inzistiranje na vrijednostima zasnovanima na antifašizmu, pa su tako istaknuli nekoliko primjera:
§Umjetnik Igor Grubić – istraživao HDLU koja je od '50. do '90. bila Muzej revolucije. 1990. godine veliki dio fundusa je doslovno bačen u smeće da bi već sljedeće godine nestali svi znakovi povijesti i Muzeja revolucije. Murtićeve freske zaštićene knaufom Grubić buši i osvjetljava kako bi ih publika kroz mali otvor mogla vidjeti.
§Jedna od rijetkih umjetnika_ca koja tijekom devedesetih nije utihnula je Sanja Iveković - svojim radom nastoji očuvati antifašističko nasljeđe od zaborava. Popravkom neonskog natpisa Nada Dimić na tvornici željela je ukazati na sudbinu brisanja antifašizma, ali i sudbinu radnica u toj tvornici te emancipirati drugačiji sustav vrijednosti koji nas danas ne okružuje.
§Zbirka eseja Koliko fašizma? Rastka Močnika ukazuje da više ne postavljamo pitanje 'fašizam - da ili ne' nego 'koliko fašizma je dopušteno', koliko gubljenja demokracije da bi se prozvao fašizmom, koje su to normalizirane devijacije koje prihvaćamo?
§Milica Tomić u svom performansu hoda gradom držeći kalašnjikov u ruci i ukazuje na zastrašujuću apatiju u društvu. Nitko ne reagira.
§Rad izraelskog filmaša pokazujući postavljanje check pointa koji zaustavlja djecu u povratku iz škole propituje naš odnos prema poziciji autoriteta, a libanonski umjetnik snimanjem naglasaka koji otkrivaju podrijetlo osobe ukazuje na apsurdnost takve vrste kontrole. Umjetnost osvjetljava, ali i ulazi u prostor realne politike, a pobuna slike – radikalna imaginacija – postavlja pitanje vlastite odgovornosti koja je nužna korak za djelovanje.
Također, više o kolektivu možete pronaći na njihovoj web- stranici.
Foto: Facebook stranica Galeria Nova
