Lekcije iz Slovenije: neslaganja trebamo gledati kao potencijal!

Large_img_6983

Tribina „Što su Sloveniji donijele pobune 2012-2013 i što iz toga možemo naučiti u regiji?“ održana je 22. veljače u klubu MAMA. Tribinu na kojoj su sudjelovale Lana Zdravković, istraživačica Mirovnog inštituta, Peter Sekloča s Fakulteta za humanistične študije, Jasminka Dedić iz Iniciative za demokratični socializem (IDS) te istraživačica Ajda Pistotnik iz udruge EnaBanda, moderirao je Mario Kikaš.

Publika je imala priliku čuti neke od analiza istraživanja političkih događaja i promjena za vrijeme i nakon održanih prosvjeda 2012. i 2013. godine u Sloveniji te  osobna iskustva i razloge aktivnog uključivanja nekih od sudionica prosvjeda. Kako stoji u samom opisu tribine, prosvjedi su na različite načine artikulirali nezadovoljstvo političkom (kriza predstavničke liberalne demokracije), ekonomskom (kriza kapitalizma odnosno neoliberalizma) i socijalnom (porušeni društveni konsenzus) sferom što je u jednom trenutku rezultiralo s 20 000 ljudi ispred slovenskog parlamenta. Slovenska vlada je, kako to navodi Lana Zdravković, nastojala u tom periodu delegitimizirati procese koji su se stvarali, kao i njihove aktere. Stopiranje dvaju referenduma u 2012. godini jedan je od niza mjera kojima je vlada nastojala utjecati na ograničavanje političkog utjecaja građana.

Neke od političkih promjena koje su uslijedili za vrijeme i nakon prosvjeda očituju se u nastajanju novih inicijativa i stranaka od kojih su neke postavile temelje za nove načine političke participacije u Sloveniji. Idejna i participativna razlika među pripadnicima različitih inicijativa osnovni je razlog zašto se na prosvjednike ne može gledati kao na homogenu cjelinu. Lana Zdravković  osvrnula se na neke od rezultata kvalitativnog istraživanja o aktivnom građanstvu koje je provedeno dvije godine nakon prosvjeda na uzorku od 46 osoba, pripadnika i pripadnica 19 različitih inicijativa među kojima su bile različite grassroot organizacije te političke stranke koje su nastale prije ili za vrijeme trajanja prosvjeda. Istraživanjem se nastojalo upoznati s osnovnim razlozima sudjelovanja različitih aktera u prosvjedima, njihovom strategijom djelovanja, dinamikom pobune, zahtjevima te razumijevanjem politike od strane sudionika pobuna. Kao jedna od osnovnih razlika među sudionicima prosvjeda je različit način artikulacije političkih promjena – zagovornici institucionalnih promjena unutar sustava te zagovornici izvaninstitucionalnih promjena utemeljenih na pluralnosti zahtjeva situacije. Antagonizam među sudionicima pobuna utjecao je na nastanak nekih novih političkih ideja i načina političkog organiziranja.

Peter Sekloča osvrnuo se na način na koji su mediji i određene inicijative komunicirali zahtjev promjena za vrijeme trajanja prosvjeda.  Istaknuo je da su neke od novonastalih inicijativa, od kojih je dio ušao u Parlament kao dio koalicije Združena levica, komunicirale koristeći iste načine i sredstva kao dominantna politika koju su kritizirali. Naspram njih, određene grupe, kao Nov dan i Iskra, pristupile su s novim modelom komuniciranja koji se očitovao u nastojanjima angažiranja samih članova i članica da samostalno stvaraju sadržaje i kanale unutar kojih će širiti taj sadržaj. Pitanje mogu li se promjene ostvariti s dugačkim maršom kroz institucije, ostavljeno je na promišljanje sudionicima tribine, kao i prisutnoj publici. 

Lana Zdravković istaknula je tri dominantna diskursa koja su prevladavala u medijima za vrijeme trajanja prosvjeda - diktat zahtjeva, diktat ustanovljavanja nove ujedinjene lijeve stranke i diktat nenasilja. Dominantni diskurs kojim se političko djelovanje izjednačava sa stranačkim prevladavalo je u medijima.

O različitoj artikulaciji promjena između prosvjednika, iz osobnog iskustva su govorile Jasminka Dedić i Ajda Pistotnik. Članica Iniciative za demokratični socializem (IDS) Jasminka Dedić, osvrnula se na vlastito iskustvo političkih promjena unutar same inicijative koja se 8. 3. 2014.  registrirala kao stranka.  Prosvjede je opisala kao rat protiv ekonomske nejednakosti, a neslaganja i razlike među različitim sudionicima pobuna kao potencijal nužnih političkih promjena. Uspostavljanje novih oblika demokracije što zagovaraju izvaninstitucionalne inicijative, prema njenom mišljenju je jednako bitno kao i nastojanja da se unutar samog sustava otvore mogućnosti za promjene. 

O istraživanju paradigmatskih mogućnosti promjena utemeljenih na ideji odrasta koja se protivi imperativu ekonomskog rasta postavljenog na načelima i strukturama prevladavajuće dužničke ekonomije, govorila je Ajda Pistotnik iz EneBande, koja zastupa mišljenje o važnosti izvaninstitucionalnih promjena. Promicanje solidarnosti i isticanje problema nejednakosti, koji su diljem Europe stvoreni kao posljedica dužničke ekonomije, prema Ajdi Pistotnik bilo je sadržano u borbi i protestima koji su se događali na lokalnoj i nacionalnoj razni protiv vladajućeg establišmenta u 2012. i 2013. godini. Na kraju izlaganja, istaknula je potrebu za razmišljanjem iznad sustava što uključuje propitivanje mogućnosti nošenja s javnim dugom, kao i propitivanje obveze da kao građani i građanke plaćamo dug za kojeg ne znamo koliko dugo niti kako ćemo ga morati plaćati.

 

Autorice teksta: Željka Jurlina i Tia Glavočić

 

Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.