Istraživanje Ekonomskog Instituta o dječjem siromaštvu i strategijama nošenja sa siromaštvom kućanstava u RH[4] pokazuje kao i prethodne studije da je među siromašnim stanovništvom veći udio kućanstva s većim brojem djece, jednoroditeljskih obitelji, kućanstava s manje zaposlenih te s nižim stupnjem obrazovanja roditelja. Analiza je dodatno potvrdila stagnantnost siromaštva u Hrvatskoj koja ima izrazito visoku stopu dugotrajnog siromaštva djece - što znači da je vjerojatnost da će siromašno dijete ostati u siromaštvu duži niz godina velika.

 

Usprkos činjenici da su Zajamčena minimalna naknada i dječji doplatak ključni izvor dohotka siromašnih obitelji, mogućnost ostvarivanja ovog prava je vrlo niska za veliki broj obitelji. Dječji doplatak u proteklom mjesecu ostvarilo je 155 455 korisnika[5], a prosječni iznos doplatka je 374 kune! Iznos Zajamčene minimalne naknade za samohranog roditelja iznosi 800 kuna, za dijete 320 kuna, a dijete samohranog roditelja 440 kuna.

Istraživanje Ekonomskog instituta pokazalo je da su neke od  strategija nošenja sa siromaštvom  i  odgađanje plaćanja komunalnih usluga (što dovodi i do isključivanja struje ili plina), te uskraćivanja niza dobara i usluga za koja se smatra da su manje prioritetna (iako ne i nevažna) pa i do gladovanja kako bi se zadovoljile potrebe, osobito potrebe djece.

Svaki dan svjedočimo kako političari i druge javne osobe na sav glas zagovaraju demografsku obnovu Hrvatske, a njihovi prijedlozi najčešće se svode na pritiske spram obitelji da imaju više djece. Istovremeno upravo obitelji s više od 2 djeteta imaju jednu od najviših stopa rizika od siromaštva.

Država u sprezi s nekim predstavnicima Katoličke crkve i vjerskih udruga svakodnevno stvara negativno okruženje za ostvarenje pune rodne ravnopravnosti pod krinkom zaštite prava nerođenedjece, a istovremeno dozvoljava da nam je stopa siromaštva rođene djece čak 21.1%, te da velika većina nije pokrivena adekvatnim mjerama socijalne skrbi . Siromašna djeca idu u manjem postotku u vrtiće, a postoji jasna veza između svake godine predškolskog odgoja i kasnijeg uspjeha djece na testovima matematičke i jezične pismenosti. Sve to jer država i lokalne zajednice nisu osigurale jednakost pristupa djece predškolskom odgoju bez obzira na radnu aktivnost i primanja roditelja.

I dok se država potrudila za svoje dužnosnike i saborske zastupnike osigurati 12 mjeseci primanja plaće nakon što im je prestao status, za majke njegovateljice teško bolesne djece nije osigurala naknadu primanja niti jedan dan nakon što im dijete umre. Naime, od njih se očekuje da nakon što su za 2500 kuna na sebe preuzele potpunu skrb za teško bolesno dijete i time državi uštedile desetke tisuća kuna koliko bi institucionalizirana skrb u bolnici koštala, da isti dan nakon što im se dogodila najteža tragedija u životu, aktivno počnu tražiti posao, zaposle se i zarađuju kao da se ništa nije dogodilo.

I tako dok nam umirovljenici i dalje kopaju po kantama za smeće da bi osigurali nekoliko kuna dnevno za hranu, dok mnogi branitelji s ratnim putem žive u riziku od siromaštva, Vlada će istovremeno mnogima koji se nazivaju braniteljima smo zato što su za vrijeme rata sjedili u nekom ministarstvu i radili posao koji bi i inače morali raditi,  a ratni put su vidjeli samo na filmovima, još dodatno povećati mirovine i druge prihode s naslova branitelja.

Sve su to samo neke od slika licemjerja ove države prema siromaštvu i najugroženijim članovima našeg društva. A da ponovimo njih ima više od milijun! Milijun onih koji će ostati živjeti u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, milijun onih kojima će se još tisuće pridruživati svaki mjesec, ali dok zabrinuto gledaju u nebo u strahu da će ih sustići kiša dok tragaju za odbačenim plastičnim bocama, možda vide neki prekrasan novi borbeni avion vrijedan 300 milijuna kuna koji će im zasigurno život učiniti sigurnijim.