Pozdravljamo što skorije donošenje akcijskog plana koji će sadržati komentare i prijedloge iz javne rasprave, a kako bi se dodanim aktivnostima osiguralo postizanje definiranih ciljeva Nacionalnog plana. No, također želimo izrazitii negodovanje jer je već kraj lipnja 2023., a prethodni akcijski plan istekao je s krajem 2022. godine. Pritom, primjećujemo da se ovakva situacija kontinuirano događa tj. da se strateški i provedbeni dokumenti donose s kašnjenjem što dodatno otežava postizanje definiranih ciljeva.  U okviru našeg djelovanja u radnoj skupini, poslan je niz prijedloga aktivnosti za koje se smatra da su trebali biti uključeni u ovaj dokument ili služiti kao podloga za dogradnju aktivnosti. No, naši prijedlozi uglavnom nisu uzeti u obzir, pod obrazloženjem da se oni mogu provesti kroz projekte predviđene akcijskim planom. Ponavljamo već izrečenu bojazan na sastancima radne skupine, kako predložene aktivnosti neće značajno doprinijeti postizanju ciljanih vrijednosti, pogotovo ciljeva “Borba protiv anti-romskog rasizma i diskriminacije” te “Učinkovit i jednak pristup Roma kvalitetnom, uključivom obrazovanju”. Još za vrijeme izrade Nacionalnog plana za uključivanje Roma 2021. - 2027. te pripadajućeg akcijskog plana za razdoblje od 2021. do 2022. godine, upozoravao kako se postavljeni pokazatelji ishoda neće moći doseći ako se na provedbu ambicioznijih aktivnosti bude čekalo sljedeće razdoblje. Naša  tadašnja procjena nije se promijenila jer aktivnosti novog akcijskog plana i dalje nisu dovoljne za postizanje ciljeva nacionalnog plana, a pritom se vrijeme za postizanje ciljeva dodatno skratilo. 

Smatramo da je krajnje vrijeme za početak provođenja ambicioznih aktivnosti kojima su ciljne skupine opća populacija i lokalne zajednice te određene kategorije stanovništva koje su više od drugih u prilici potencijalno diskriminirati pripadnike romske nacionalne manjine. Primjera radi, prema godišnjem izvještaju Pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, Romima se, između ostalog, zabranjuje ulazak u kafiće, osobito u Međimurju, ili im se pak ne iznajmljuju stanovi. Stoga bi antidiskriminacijske aktivnosti trebale uključivati informiranje i osvještavanje poslodavaca i stručnjaka koji rade s pripadnicima romske nacionalne manjine, primjerice socijalni radnici, socijalni pedagozi, zdravstveni radnici, obrazovni radnici, stanodavci, te pružatelji dobara i usluga u zajednicama u kojima žive Romi. 

Nadalje, smatramo da je u potrebno u znatno većem opsegu poraditi na aktivnostima kojima je cilj postepena desegregacija u području stanovanja. Naime, prema istraživanju Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka kojeg smo objavili u 2018. godini, u RH bilo je 60 segregiranih naselja. Također, potrebne su ambicioznije aktivnisti kojima je cilj ukidanje segregacije romskih učenika i učenica u obrazovanju. 13 godina nakon odluke Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Oršuš i dr. protiv Republike Hrvatske potrebno je napraviti značajan iskorak prema ukidanju rasne segregacije u hrvatskom obrazovanju. Takav iskorak za nas znači da akcijski plan uz razgovore o rješavanju ove problematike treba uključiti i pilotiranje tzv. kutinskog modela prema kojem se učenike ne upisuje prema upisnom području, već raspoređuje po svim školama na teritoriju općine ili grada. Dodatno, podaci pokazuju da pitanje segregacije u obrazovanju nije samo problem u Međimurskoj županiji te da se broj segregiranih romskih razreda od odluke ESLJP 2010. godine povećao. 

Nadamo se da će naši komentari na portalu e-Savjetovanje biti uzeti u obzir te da će biti političke volje i prostora zapoboljšanje jer, cilj nam je svima isti -  poboljšanje položaja romske populacije u Hrvatskoj.