Republika Hrvatska je po ustavnom određenju socijalna država i treba osigurati socijalno pravedno društvo u kojem sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih potencijala te ravnopravno sudjeluju u svim aspektima života. 

Obrazovanje je jedan od važnih faktora za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti, kao i povećanja mogućnosti u sferi rada i kvalitete života. Upravo zato je jednakost u obrazovanju i ujednačavanje i podizanje kvalitete uvjeta i standarda u svim školama  ključan preduvjet za  ostvarivanje socijalne pravde. No u tom aspektu RH je i dalje u silaznoj putanji, uvjeti u školama se drastično razlikuju, a strateškog planskog ulaganja u razvoj i ujednačavanje standarda nema. Ključan dokument za ostvarivanje ovih ciljeva, Državni pedagoški standard, na snazi je od 2008., ali se ne provodi. Ključni provedbeni dokumenti za realizaciju mjera Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, usvojene 2014., nisu još doneseni.

Regionalne razlike, proizašle iz decentraliziranog sustava financiranja obrazovanja, poznate su već niz godina, međutim ne postoje strategije njihova ujednačavanja.

Naime, 146 gradova i općina uopće nema vrtiće, a predškolski odgoj i obrazovanje tretira se često kao socijalna usluga roditeljima, čuvanje djece, a ne kao važan faktor u ostvarenju kasnijih obrazovnih uspjeha učenika. Više od polovica škola radi u dvije smjene, 20% škola nema nikakvu sportsku dvoranu, a čak 40% djece ne koristi školsku prehranu. 

Vlada mora napraviti značajno više kako bi se izjednačili uvjeti za djecu i učenike koji pohađaju predškolsko obrazovanje i osnovnu školu te zaustavila srozavanje standarda, infrastrukture, uvjeta rada i pristupa obrazovanju.

Više pročitajte u tematskom izvještaju: ULAGANJE U OBRAZOVANJE – KA JEDNAKIM UVJETIMA.